Politička kratkovidost i isključivost, nespremnost na dijalog i kompromis, posebno uoči lokalnih izbora, bez obzira na to što su u pitanju lokalni, zaustavili su čak i razgovore o evropskom putu naše zemlje. Jedina smo država u regionu koja Briselu još nije dostavila Reformsku agendu, a na strpljive, kontinuirane apele iz Evrope da se pokrenemo domaći političari reagiraju šutnjom ili neuvjerljivim objašnjenjima zašto je, nakon dogovora o više od 100, sve stalo na preostale dvije mjere. Ili tri, računajući i obavezu usklađivanja bh. viznog režima s onim u EU. Na nju su iz Brisela u međuvremenu podsjetili, a mi je bili zaboravili.
Način imenovanja sudija u Ustavni sud BiH i ukidanje entitetskog veta u načinu odlučivanja u Vijeću za državnu pomoć BiH sporna su pitanja, o kojima saglasnosti nema i odavno se ne pokušava ni postići, uprkos signalima iz Evropske komisije da joj nepotpun Plan reformi ne možemo podmetati. A bez Plana reformi možemo zaboraviti i na izdašnu pomoć iz Plana rasta za zapadni Balkan i najavljenih milijardu za BiH od ukupno šest milijardi eura.
Sastanak koji je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić sazvao za 15. oktobar prilika je da se, nakon što su građani glasali za stranačke zastave sklonjene u magacine, BiH konačno počne kretati prema EU. Sujete, velike nacionalne priče i vitalni interesi moraju ostati pod stolom, jer drugog interesa, osim članstva u evropskoj porodici, građani ove zemlje nemaju. Veliku odgovornost imaju kako predstavnici aktuelne većine u državnoj vlasti tako i njihove kolege iz opozicije, jer na temi evropskih integracija politikantstva ne smije biti. Gdje želimo, jasno je i iz podataka o broju građana koji su već postali dio EU, ali, nažalost, i ovih dana, kada smo, nakon još jedne katastrofe, aktivirali Mehanizam EU za civilnu zaštitu očekujući pomoć u sanaciji šteta.
