Iza nas je sezona praznika, vjerskih i svjetovnih, međunarodnih i neustavnih, tokom kojih se kuće povratnika u manjem bh. entitetu već godinama zaključavaju ili privremeno napuštaju. Već naviknuti na uvrede, provokacije, pucnjavu, pa i fizičke napade, ljudi koji se zbog svoje nacionalne pripadnosti pretvaraju u mete nacionalističkog divljanja u zaštitu institucija ne mogu se pouzdati.
Činjenica da se to već kontinuirano događa u RS, a da vinovnici po pravilu ostaju nekažnjeni, ove godine izazvala je nemile scene i u nekim sredinama u FBiH, pa s obzirom na istupe političara koji su tenzije doveli do usijanja, čak se može konstatirati da je sreća što je sve prošlo i bez težih posljedica.
Poznata je praksa da se policija u RS ponaša po principu sportskog ribolova "uhvati, fotografiraj i pusti", pa je jasno da će, uprkos brzom otkrivanju i hapšenju, oni koji se ni Božiću ne znaju radovati bez uvreda na račun povratnika ostati nekažnjeni. Međutim, gdje je u svemu vlast i može li biti abolirana od odgovornosti?
Evidentno je da ni u posljednjim, kao ni u slučajevima ranijih napada na povratnike od koristi neće biti ni posjete i deklarativna podrška ministra ljudskih prava Sevlida Hurtića, koji se kao predsjednik male i široj javnosti skoro nepoznate stranke Bosanskohercegovački zeleni preko noći našao na ovoj poziciji. Nikada kao u ovim kritičnim danima nije očiglednije da su Bošnjaci i Hrvati građani drugog reda koji u RS treba da trpe, strahuju i šute da ne bi bilo gore, pa bi i Hurtić trebao uraditi inventuru onoga što (ne) radi da bi bilo drugačije.
Istovremeno, dok sa sigurne udaljenosti i bez direktnih nadležnosti najavljuje hapšenje predsjednika RS Milorada Dodika, federalni ministar Ramo Isak, predsjednik nedavno formirane stranke Snaga naroda, takve sposobnosti mogao bi demonstrirati u slučajevima iživljavanja nad povratnicima.
Poprilično je jasan način sklapanja vlasti u BiH i popunjavanja kadrovskih križaljki. Pod lupom medija i javnosti bili su i dosadašnja karijera, stepen obrazovanja i način imenovanja svih zvaničnika. Zato i na ovom pitanju očekujemo konačan odgovor – mogu li kadrovska rješenja i dalje zavisiti od rezultata izbora i stranaka koje čine vlast ili na čelnim pozicijama ipak moraju biti najbolji, najobrazovaniji, najsposobniji i ljudi koji kompetentnost dokazuju vlastitom biografijom.
