Milorad Dodik je opasan, Kristijan Šmit (Christian Schmidt) je nelegalan, u RS su ruski kampovi, tvrdi Zukan Helez, u Federaciji hodaju ISIL-ovci, teroristi, ori se i Banja Luka, a to namišlja ekipa od Nenada Stevandića do ostale njegove bratije...

I tako danima. Samo ukrug. Dodik, Šmit, Helez. Pa onda Helez, Dodik, Šmit, okome se i na Majkla Marfija (Michael Murphy). Iz šupljeg u prazno, pretvorila se politička i medijska scena u BiH, a vozovi nam prolaze. Evropa nas neće čekati. A ni tolerirati naše prepucavanje u vidu zveckanja oružjem i narativa koji se koristi u dnevnopolitičke svrhe.

Umjesto da se okrenu narodu, ekonomiji, problemima, pojedini bh. političari napadaju jedni druge, straše i ovako preplašeni i napaćeni narod. Kome je više i do rata i podjela u zemlji u kojoj je svaki drugi stanovnik gladan i gleda kako da preživi?

Zato je važno da bh. vlast u Brisel ide složna, zakopa ratne sjekire i zaboravi na politikantstvo. Da im nisu prioriteti ni Dodik, ni Helez, ni kampovi, ni Rusi, ni teroristi, nego EU put i realni problemi.

Zato ne smijemo propustiti još jednu šansu za otvaranje pregovora o članstvu naše zemlje u EU. A mnogo nam se već sada, ruku na srce, gleda kroz prste.

Međutim, umjesto Plana reformi, prioriteta, sve se svelo na dnevnu politiku i već viđene jeftine i naručene obračune.

Narodu je dosta politike i svađanja, žele da žive u normalnoj i sigurnoj zemlji, od svoga rada.

Svaka izjava o ratu, kampovima, teroristima, samo tjera mlade i prijeti još većem egzodusu iz zemlje koja je prva u Evropi po siromaštvu. A Evropa nudi milijarde pomoći, samo je pitanje do kada će nas čekati.