Da prosječnog stanovnika upitate je li 1. marta 1992. očekivao ovakvu Bosnu i Hercegovinu kakva je danas, rijetko ko bi dao potvrdan odgovor.
Previše je krvi proliveno za ovu zemlju da bi ona bila ovjekovječena krajnje nepravednim mirom, a potom i siromaštvom, korupcijom i nepravdom koji haraju u njenoj postdejtonskoj fazi. Ipak, ne treba očajavati.
Država nam možda nije najfunkcionalnija, vlast nam možda jeste od najkorumpiranijih... Ali država radi. I državu imamo. Uprkos svim tim silnim prijetnjama o otcjepljenjima i ratovima, političke glavešine na kraju se nekako uvijek dogovore. Još nikada se nije desilo da poslije nekih izbora državna vlast ne bude formirana. A čak i u Evropi, najbogatijem kontinentu na svijetu, nekoliko zemalja je siromašnije od nas.
Najmanja usluga koja se može napraviti svima onima koja su dali živote za našu slobodu i nezavisnost je da ne dozvolimo da nam nadu u zemlju i vrijednost borbe za nju unište razni hohštapleri, ratni profiteri, kriminalci, hijene, nitkovi, podrumaši i beskrupulozni predatori koji su preuzeli kontrolu nad državom i našim životima.