Na jedvite jade, sarajevska trojka jučer je uspjela sakupiti 18 ruku i razriješiti Edina Fortu dužnosti. Većina je sakupljena tek nakon pauze, a prije nje su imali samo 14 ruku. Činjenica da u trojci više ni sve ruke nisu u stanju sakupiti pokazuje da tu očigledno odavno nešto škripi.

Forto pak odlazi usred posla u Kantonu, procjenjujući da mu je pozicija državnog ministra s višom plaćom ugodnija od pritisaka i obaveza u daljnjem vođenju procesa u najmoćnijem kantonu u državi.

I dok će sada Darja Softić-Kadenić, kao v. d. premijerke, naslijediti Fortu, koji se seli na državne jasle, stranke trojke nastavljaju kukumakati kako im SDA na Federaciji pokušava zakočiti procese formiranja federalne vlasti. Ipak, nameće se pitanje zbog čega, s druge strane, vlasti Kantona Sarajevo još nema, s obzirom na to da bi ovdje trojka trebala imati sigurnu većinu.

Pa odgovor je, naravno, opet u uhljebljenjima. Naime, protagonisti iz Sarajeva čekaju rasplet situacije na federalnom i državnom nivou, da vide hoće li im se prilika za kakvo uhljebljenje ukazati da bi kantonalnu vlast formirali kao posljednju. Drugim riječima, kantonu šta ostane.

A upravo je oko tih uhljebljenja pukla ljubav između osmorke na državnom i federalnom nivou, pa su to sad dva bloka.

I to je otprilike sve što treba znati o odnosu same trojke i drugih stranaka u Sarajevu, građanima i vlasti. Trojka iza sebe u Sarajevu nije ostavila neke značajnije projekte, ali barem je ostavljena neka nada da transparentnija i pozitivnija vlast može postojati.

Sada pak sami protagonisti trojke više i ne pokušavaju sakriti svoju suštinu – da je riječ o prizemnim karijeristima sa skromnim biografijama mimo politike, kojima politički angažman prvenstveno služi kao prilika za unosna uhljebljenja sebe i svojih bližnjih. Pa dok se svi podmire, možda konačno i dođemo jednom do konkretnih politika i ideja. Jednog lijepog dana.