Poslanici širom BiH ovih dana svečano se kunu da će štititi interese građana i obećavaju da će biti bolje, u stranačkim štabovima tope se sive ćelije nad imenima, brojevima ruku, rasporedom snaga u domovima naroda, unaprijed se planira strategija ofanzive i blokada vitalnim nacionalnim interesima.

Postizborno doba uvijek su i obilježavali političke utakmice, potjere za potencijalnim preletačima, zakopavanja ratnih sjekira i razbuktavanje novih sukoba. Međutim, problem je što se ionako pasivne institucije utapaju u ambijent zaleđenog stanja i čekanja krajnjeg ishoda međustranačkog nadmetanja, a vremena za čekanje BiH nema.

Nove vlasti, a i mi s njima, 1. januara 2023. godine osvanut će u državi stiješnjenoj između Šengena sa zapada i, kakav god da je, "Otvorenog Balkana" na istoku. S ulaskom u zonu Šengena Hrvatska uvodi rigoroznije mjere kontrola na granici s BiH, koja postaje istočna granica Evrope.

To će dodatno opteretiti jedina dva granična prijelaza akreditirana za međunarodni transport, a uz podatak da skoro dvije trećine izvoza BiH preko Hrvatske usmjerava ka tržištu EU, nije teško pretpostaviti kakve probleme domaći privrednici mogu očekivati. Istovremeno, građani BiH će biti obavezni da apliciraju za ulazak u Hrvatsku.

Za sada nema znakova zabrinutosti niti informacija da se procedure nastoje ublažiti, a dodatni granični prijelazi osposobiti, kao što nema reakcije ni na najave da će BiH do kraja godine dobiti status kandidata za članstvo u EU.

Ovaj iznenadni dar i snažno lobiranje predstavnika prijateljskih zemalja čini se kao jedini način da BiH brzo pokuša iskoračiti prema Evropi. Međutim, uporedo sa spremnošću da se takva odluka donese, stižu i upozorenja da se na pruženu ruku mora odgovoriti na isti način.