Bez iluzija da veterani na bh. političkoj sceni i prepredeni pregovarači, nakon svih poslijeratnih izbora, poput predsjednika HDZ-a Dragana Čovića, izgovore sve što im je na umu, ali jučerašnje izjave iz Mostara ohrabruju.
Barem nas, vječite optimiste, da će i političari konačno shvatiti da je dogovor preduvjet svemu, pa i onoj slabašnoj nadi da će se okrenuti budućnosti, prekinuti dosadašnju politiku koja sve skupa vodi u ambis i uspjeti uvjeriti preostale stanovnike ove zemlje da barem sačekaju još neko vrijeme prije nego što stanu u red pred nekom od ambasada u Sarajevu.
S katastrofalnih 27 godina iza sebe, s najvišim procentom mladih koji ne odlaze, već bježe, u vrhu liste najsiromašnijih država Evrope, BiH više nema vremena za gubljenje. Uzalud garancije njenog opstanka, ma odakle dolazile, ako se iz košmara jednog dana probudimo u državi bez mladih, bez šansi, pa i te slabašne nade.
Sudeći po izjavama nakon sastanka predstavnika SDP-a, Naroda i pravde, Naše stranke i HDZ-a, euroatlantski put, pravna država i ekonomsko-socijalna situacija trebaju biti u vrhu liste prioriteta.
Taman! Građanima više i ne treba, osim iskrenosti pregovarača da ovakva obećanja neće trajati samo do popunjavanja fotelja. U ovoj zemlji pomak je svaki politički sastanak na kojem se oko nečeg sudionici slože i s kojeg ne izađu pred novinare otimajući se za mikrofon u žarkoj želji da jedan drugog još jednom demantiraju.
Dozu ozbiljnosti sada daju, ojačani i ujedinjeni, novi faktori na bh. političkoj sceni, jer bilo bi tragikomično da su jučer, ili da sutra s nekog od sastanaka izađu Čović i Izetbegović i/ili Komšić, pa građanima poruče da su se, nakon četiri, odnosno osam godina paralize, u vezi s nečim dogovorili.
Ne računajući pozicije, budžete i odluke o plaćama. Doduše, razgovori se nastavljaju, pa ni takva mogućnost još nije isključena.
