Federalni premijer Fadil Novalić jedan je od najpopularnijih bh. političara jer komentari i reakcije na gotovo svako njegovo pojavljivanje u medijima danima odjekuju u javnosti.
U posljednjem istupu premijer je pokušao pojasniti sistem subvencioniranja uvoza električnih automobila, zapetljao se razvrstavajući ih po kategorijama, pa na kraju i sebi i nama skratio muku poentirajući kako će Vlada FBiH subvencionirati uvoz "auta koje ima utičnicu da možete uključiti".
Možda bi u nekoj drugoj galaksiji Novalićev posljednji šou izgledao i simpatično, samo da ne živimo u državi u kojoj je većini stanovnika uvoz električnih automobila na dnu ljestvice prioriteta. Pod udarom inflacije, kojoj niko ne vidi kraj, građani se bukvalno bore za život, tako da ih od automobila s utičnicom, vjerovatno, više zanimaju cijene sadržaja s prosječnom plaćom nedostižne potrošačke korpe.
Premijerov istup bio bi shvaćen kao dobra šala da vrag nije odnio šalu još onog dana kad nas je uvjeravao da ulje nije skuplje, već da ga ove godine možemo kupiti manje. Ili možda i ranije, kada je građanima spočitavao rastrošnost jer puno troše na kafu, cigarete i mobitele, kada nas je uvjeravao da namjerno nismo htjeli "potrčati" da nabavimo vakcine protiv koronavirusa ili kad je tvrdio da smo kupili respiratore koji su "vrh ponude" i koji "snabdijevaju dva pacijenta odjednom".
Novalićeve verbalne vratolomije među najčitanijim su i najgledanijim sadržajima domaćih portala, svojevremeno su privukle i pažnju BBC-a, ali i njemu i nama bilo bi mnogo bolje da je popularnost stekao pravovremenim odlukama i njihovim rezultatima.
Ovako ostaje upamćen kao političar izvan vremena u kojem živimo, kao premijer koji nas, kada je loše, uvjerava da je dobro, kad smo na začelju, tvrdi da smo bolji od drugih, kad se očekuje intervencija iz robnih rezervi, on ih tek popunjava, kad ekonomski stručnjaci insistiraju na smanjenju poreznih opterećenja, predlaže nova, a umjesto pomoći najugroženijima, nudi subvencije na uvoz električnih automobila.
Efekti korisnih odluka njegove vlade, poput blagih povećanja penzija i boračkih naknada, u periodu enormnih poskupljenja isparili su prije nego što su stigli do korisnika.
