Zamisli da ne ustaješ i ne liježeš s mržnjom, imaš sebe, a ne one koji ti kroje sve. Zamisli da postaneš bitan i da nisi samo njihov i da jednog dana ostane mogućnost da budeš svoj.

Zamisli kako ćeš izbjeći da te jednog dana puste niz vodu, i to uz onaj huk vodokotlića. Ne živi u iluziji, oni to znaju već sada, a ti ćeš tek kasnije shvatiti da nisi nizašta drugo.

Zamisli kako tvoja jedina hrana neće biti to da si nekome sluga, možda tek za fotografiju koju ćeš objaviti na društvenim mrežama i za koju ćeš dobiti aplauze njihove vojske „botića“.

Zamisli kako se više ne igraš tuđim porodicama, kako ne udaraš na tuđe živote, kako ljudima ne stavljaš mete na čelo, samo zato da bi te ovi koji te filuju kojekakvim gluparijama potapšali po ramenu.

Zamisli da više ne budeš tako glup i da shvatiš da si tek jedan u nizu onih koji im trebaju sada upravo zbog labilnog karaktera i bestidnosti koju imaš i da nikada ne možeš biti ništa više u njihovim očima nego mali glupko kojem se smiju dok mu pripremaju nove objave.

Ustvari, možda da zamisliš da ti jednom na račun legne pošteno zarađen novac, a da nisi morao lizati gu***e i da te svlada onaj istinski osjećaj da si nešto stvorio.

Možda je teško da zamisliš ljubav, možda i vođenje ljubavi ili orgazam, na kraju krajeva, a da tome povod nije tastatura. Zamisli da voliš, da te vole i da imaš slobodan um.

Zamisli da si nisi bot!