Najmlađa smjena Titovih rudnika 26. avgusta 1990. godine otišla je u smrt. Iako je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona stavilo tačku na ovu tragediju konstatacijom da je do nesreće došlo usljed eksplozije ugljene prašine, porodice poginulih komorata nikada nisu prihvatile takvu odluku, smatrajući da je najveća rudarska nesreća u BiH plod dobro pripremljene i osmišljene diverzije.

Iza 180 poginulih rudara ostalo je 365 djece, a o njima se od 1990. godine brine Fond “26. avgust”. Mnoga djeca poginulih komorata svoj su put nastavila u Rudniku uglja “Kreka”. Nastavili su jesti hljeb s devet kora, poput svojih očeva.

No, da je sve manje solidarnosti i empatije u našem društvu, koje klizi u blato nemorala i izvrnutih vrijednosti, svjedoči podatak da su među 111 uposlenika Rudnika uglja “Kreka” kojima su nedavno uručeni otkazi i djeca poginulih komorata.

Spočitava se kako ih je mnogo u kancelarijama, kako ima sedam-osam diplomiranih žurnalista i šta sve ne, a zaboravlja se koliko je uhljeba u raznim javnim preduzećima i upravnim organima.

Rudari su, kako su poručili, spremni za korjenitu promjenu bh. društva, ali da ta promjena podrazumijeva sve društvene oblasti.

No, također su naveli da neće posustati od odbrane svog temeljnog prava - prava na rad - sve dok se stranačkim kadrovima izmišljaju dobro plaćena radna mjesta.

Nova Husinska buna termin je koji se upotrebljava u neformalnim razgovorima pristalica “rudarskog pokreta” koji žele promjene u državi, koju su i puškom branili, a onda, ponovo, kopajući ugalj, dizali iz pepela. Svako ko marginalizira zahtjeve rudara, ko okreće leđa ili se osiono ponaša, riskira radnički bunt koji može iznjedriti nove guje.