Prvostepenom presudom Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni su na 12 godina zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), čiji je mozak bio balkanski kasapin Slobodan Milošević, koji je 2006. godine preminuo u ćeliji haškog zatvora.

Sudski je to epilog evidentne umiješanosti najviših organa Srbije u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali koji će imati i svoj nastavak jer će se odbrana žaliti, ali i tužilački tim, čim dobiju pismeni otpravak presude.

Prethodno su Stanišić i Simatović bili oslobođeni optužbi, a u obnovljenom postupku su osuđeni na 12 godina, od kojih su šest već proveli u pritvoru Haškog tribunala.

Žrtvama velikosrpskog UZP-a nijedna kazna neće vratiti njihove najmilije. Pogotovo majkama Srebrenice čija su djeca pred kamerama ubijana u blizini Trnova. Porazno je što tužilački tim nije uspio uvjeriti Sudsko vijeće u umiješanost najviših struktura Srbije u taj stravičan zločin čiji su egzekutori “Škorpioni”.

Stanišiću i Simatoviću nije suđeno kao pojedincima, već kao najvišim funkcionerima državne bezbjednosti Srbije i zato je, najblaže rečeno, čudno da tužilački tim nije utvrdio odgovornost Srpske dobrovoljačke garde u Bijeljini, gdje su Arkan i njegovi sljedbenici ostavili nebrojene krvave tragove, zabilježene i kamerama i fotoaparatom. Ili u Zvorniku, a jeste u Bosanskom Šamcu, ali samo od avgusta 1992. godine. Šta je bilo od 1. aprila do avgusta 1992. godine? Počinjen je genocid u Podrinju, Prijedoru, Ključu, ali ga tužilački tim Haškog tribunala nije uspio dokazati.

Zbog toga je ovo sudska (ne)pravda i zbog toga će se presude tumačiti i prihvatati na drugačiji način. Da li je bilo potrebno 18 godina procesa za dobivanje ovakvog sudskog epiloga? Pored toliko dokaza, među kojima su mnogi čak dostupni i običnim smrtnicima na YouTubeu, tužilački tim se propisno obrukao prilikom prikupljanja dokaza jer nije uvjerio Sudsko vijeće u objektivne činjenice na terenu.

Ni ova presuda neće doprinijeti pomirenju naroda u BiH, ali ni u regiji, jer će se u Srbiji i bh. entitetu RS presuda minimizirati, učešće u agresiji negirati, a i dalje slaviti i veličati oni koji su osuđeni za zločine genocida, čak i u školskim udžbenicima.