Pokušao je, nije da nije, Johannes Hahn namamiti rukovodioce iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine na sastanak u sjedište Evropske unije. Džaba se, međutim, trudio. Željku Komšiću, Šefiku Džaferoviću i Miloradu Dodiku naprosto se ne ide u Belgiju. Jest da je tamo lijepo, sređeno, napucano, ima i finih restorana, ali, majkamustara, nekako je predaleko taj sterilni Brisel, zabačen na geografskoj karti, božesačuvaj. Uostalom, ni avion ne leti direktno iz Sarajeva do glavnog štaba EU. Ne gine nam makar jedno presjedanje, rezonirali su, tako, Komšić, Džaferović i Dodik prije nego će službeno odbiti Hahnov poziv. Ostatak priče znate...
Dani i mjeseci prolaze, a na političkom horizontu ne nazire se mogućnost formiranja državne vlasti. U međuvremenu, bh. parlamentom, jednako kao i Vijećem ministara, formalno i samostalno upravlja Denis Zvizdić. Koji povremeno piše duga pisma vlastitom sebi da bi izrazio najoštriju zabrinutost jer izvršna vlast kojom predsjedava ne ostvaruje efikasnu saradnju sa zakonodavnom institucijom čiji je predsjedavajući. Papir, zna se, trpi svakakve budalaštine.
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH nedavno je depresivno prognozirao kako se nova bh. vlast neće sastaviti prije narednih lokalnih izbora, tojest do jeseni 2020. godine. Ukoliko je Mirko Šarović zbilja u pravu, onda ne preostaje ništa drugo nego da se zvanično pomirimo sa tavorenjem, mrcvarenjem i kolektivnim propadanjem. Država bez vlasti beznadežna je i anarhična društvena situacija. Iz takvog okruženja najpametnije je razguliti.
Relevantni podaci govore kako je pola miliona ljudi napustilo BiH u proteklih pet godina. Puk'o im valjda film! Zbog nacionalizama, vječitih lidera, kokuzluka, neprolaznih kriza, sijanja straha, prijetnji ratovima, opće besperspektivnosti, destruktivnog primitivizma. Naročito su narodima i narodnostima dodijali strani ublehaši koji ovdje dosljedno prodaju damu pod bubrege. Ako mene pitate, neka su, vala, trojica iz Predsjedništva BiH odbili Hahna. Dosta je bilo i njegove šuplje.
