Ohrabrujuća je vijest da se ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini pridružuje Povorci ponosa. „Moj partner i ja cijenimo dobrodošlicu i poštovanje koje su nam ukazali ovdje. Učestvovat ću u Povorci ponosa da bih dao podršku svim pripadnicima LGBTI zajednice i njihovim porodicama“, rekao je Eric Nelson. Uglavnom, aferim, mister ambasadore!
Za razliku od američkog diplomate, ali i mnogih drugih javnih, uglednih, utjecajnih ličnosti, koje mirno i dostojanstveno podržavaju nedjeljno okupljanje, ovdje, nažalost, postoje i glasne protivničke snage. Takvi uglavnom šupljiraju o očuvanju takozvanih tradicionalnih vrijednosti. Nemam, kažem, ništa protiv verbalne agresije neistomišljenika, ukoliko dotična kampanja suštinski ne doprinosi nastavku društvene marginalizacije i pokušajima fizičkog progona, homofobnom jezičinom kazano, pedera i lezbi. Nažalost, bojim se da upravo tako stoje stvari!
Svako preziranje drugačijeg pouzdan je i siguran put u blato fašizma. Znaju to valjda srednjovjekovni moralisti dok okolo škrabaju protestna pisma, šicaju uvrede, organiziraju inadžijske kontramitinge. Otišli su toliko (pre)daleko da je ovih dana sarajevska policija prisiljena raspoređivati antisnajperske timove po gradskim krovovima radi sprečavanja spontano isplaniranog belaja. Gluhobilo, k'o tokom ratne opsade.
Sarajevo zbilja ne zaslužuje vanredno stanje zbog bezazlene šetnje nekoliko stotina dobronamjernih ljudi. Nedopustivo je, znamo, uskraćivati ljudska prava na slobodno izražavanje. Primitivna je mržnja uime vjere, nacije, seksualne orijentacije. Takvu poruku nastoji poslati predstojeća Povorka ponosa. I zato je važno biti tamo.
Sa druge strane policijske barikade svakako jurišaju nabrijane galamdžije, nišandžije, balkanske muškarčine. Koji uz redbul i šišu najboljim jaranima mužjački cvrkuću „ljubi brat“...
Nego, da napokon zaključimo raspravu. Gej je okej.
