Previše priče, premalo rada. Tako bi valjalo opisati dosadašnji mandat takozvane šestorke u Kantonu Sarajevo. Da se razumijemo, prijeteća alternativa aktuelnoj vlasti jeste povratak na staro stanje kroz gusto granje. Gdje k'o naštimani tender šansu vreba Stranka demokratske akcije, predvođena poznatim sjecikesama, intereždžijama i bahatim prvoborcima prvobitno akumuliranog kapitala. Što bi rekla ona ratna pjesma Kemala Montena: Njihovo se ne ponovilo...
Nije, kažem, Vlada Edina Forte napravila bogznašta za ovih deset mjeseci. Ne računajući ionako problematičnu objavu registra zaposlenih na budžetskim jaslama te propagandnu akciju čišćenja zaostalog smeća (o kojoj je do neukusa egzaltirano pisao čak i utjecajni Financial Times), kantonalni foteljaši uglavnom su se bavili demagogijom, šatrologijom i okupacijom upravljačkih struktura u kantonalnim javnim preduzećima. Razumljivo, smjene starih i imenovanja novih direktora realizirane su brzo i efikasno. Uime stranačko-jaranskih talova.
Ipak, prekjučerašnji verbalni obračun koalicionih partnera zbog (ne)izgradnje Prve transverzale probudio je vladajuće kamene spavače. Trideset godina razvlači se priča o povezivanju centra Sarajeva modernom saobraćajnicom sa prigradskom Vogošćom. Od Dejtona, međutim, uzaludno čekamo početak masovnih građevinskih radova. Kako je krenulo, napokon bi moglo izdobriti. Ukoliko, naravno, ponovo iz ormara ne iskoče administrativne podvale zainteresiranih vladajućih kružoka.
Prva transverzala generacijski je projekat. Slika i prilika metropole u pokušaju. I pouzdani žirant privrednog razvoja kompletnog sarajevskog sreza. Decenijama su to dosljedno ignorirale, opstruirale, demontirale SDA-ove glavešine. Zato je sada pravi trenutak da se počne (g)raditi. Jer, ozbiljni gradovi zaslužuju strateške ciljeve. Transverzala, nije šala, velika je priča.
