Stranka demokratske akcije uglavnom nastoji praktično dokazati opravdanost predizbornog slogana kako je snaga u jedinstvu. Tako su nedavno stranačke ćelije plebiscitarno odlučile da na septembarskom kongresu Bakiru Izetbegoviću ponude novi predsjednički ugovor. Kako sada stvari stoje, aktuelni lider ni formalno neće imati protukandidata. Svi za jednog, jedan za sve!
Ne računajući neobičnih šest godina predsjednikovanja Sulejmana Tihića, strankom muslimansko-povijesnog kruga od osnivanja rukovode i komanduju otac i sin. U međuvremenu, mnogi su nezadovoljnici, buntovnici i (ne)istomišljenici ispali iz kadrovskih struktura. Počelo je eliminiranjem Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića, pa su na red došli Haris Silajdžić, Rusmir Mahmutćehajić i (pre)ostali prvoborci iz halke osnivača, da bi spisak prognanih zaključile postdejtonske stranačke perjanice, razni šepići, sokolovići, ahmetovići. Mada se uoči predstojećeg Kongresa nezvanično najavljuje katil-ferman za nekada utjecajnu ekipicu oko Denisa Zvizdića, još je rano za opklade. Jer, narod zna, ništa nije gotovo dok sve nije gotovo. Hoću reći, budimo saburli. Začas prolete dvije hefte...
Historijske tekovine unutarstranačkih odnosa na nesretnim balkanskim geografijama upozoravaju kako je kratak put od demokratije do diktature. Umjesto promocije političkog pluralizma i ljekovitog kritiziranja depresivno naopakog društvenog stanja, naredni kongres SDA razočaravajuće će demonstrirati sumorni totalitarni mentalitet ucijenjene delegatske buranije. Konkretnije, svi će u Zetri biti za, niko u Zetri neće biti protiv.
Ozbiljne političke organizacije ne prihvataju ponižavajući status gdje se predsjednik jednoglasno bira samo da bi predsjednik potom jednoglasno odlučivao. Moguće je da tako zamišljene stranke demokratske aklamacije, svojevrsna interesna društva jednog lica, savršeno odgovaraju neslobodnim i nedemokratskim političkim sistemima poput, recimo, bosanskohercegovačkog. U modernim evropskim okolnostima, međutim, foluška s jednoumljem odavno ne prolazi.
