Koliko se razumijem u geografiju Balkana, Općina Ljig pripada centralnom dijelu Srbije. Tamo na potezu između Čačka i Beograda. U tom, dakle, Ljigu nekidan su se sreli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik. Ne samo da su se sreli nego su kabriolet-autobusom opalili turu do obližnjeg Obrenovca. Povod za performans bilo je otvorenje upravo završene dionice na “Milošu Velikom”.
Vučić je okupljenim novinarima na licu mjesta pričao o Dodikovom poznavanju rakijskog asortimana sa posebnim akcentom na šljivovicu, dok se krupni gost iz Bosne i Hercegovine držao podalje od zajebancije. Stoga su političke floskule o jedinstvu srpskog naroda s obje strane Drine dominirale njegovim nastupom. Dodik je još izvalio kako će Miloševa magistrala povezati bh. entitet Republiku Srpsku sa, pretpostavljate, Republikom Srbijom.
“Zahvaljujem Vučiću. Nama, Srbima iz RS, važno je da Srbija napreduje, a ovog puta nas vodi prema Višegradu i dalje prema Trebinju. Ovo je upravo relacija kojom naši ljudi komuniciraju s Beogradom.” Inače, od slobodarskog Ljiga do najbližeg grada u BiH najkraća razdaljina iznosi dvjestotinjak kilometara. Osim toga, dotični se autoput ni u teoriji ni u praksi ne povezuje s graničnim prijelazima između dvije države.
Međutim, džaba. Dodiku je svaki novi metar srbijanskog asfalta važniji od kilometra starog makadama u rodnim Laktašima. Za takve u narodu kažu da se kite tuđim perjem. U konkretnom slučaju, tuđim perjem i kineskim katranom.
Na isto vam, otprilike, dođe i kada se prvaci SDA okolo hvale nepostojećim autoputevima koje, valjda iz čistog merhametluka, samo što nije počeo zidati poznati turski neimar Tajip Erdoan. Ili, štajaznam, kad se lokalnom HDZ-ovcu obraz ne zacrveni, jer nije u stanju ni zakrpiti ceste koje je na kršu hercegovačkom prije više od pola stoljeća napravio tradicionalno neprihvatljivi komunistički investitor.
Nekada je, znaju to stariji, popularna bila pjesma o tunelu usred mraka, gdje sija zvijezda petokraka. Demokratiji fala, crvenog simbola već odavno nema. Ali, zato je mrak rapidno napredovao.
