Reakcija Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a, na vijest o namjeri Vlade Kantona Sarajevo, odnosno resornog ministra, SBB-ovca Mirvada Kurića, da dodijeli 200.000 KM budžetskog novca praktično nepostojećoj instituciji, nevladinoj organizaciji Institut za kulturu i umjetnost, u žižu javnosti još jednom je vratila pitanje odgovornosti, principijelnosti i vjerodostojnosti u politici.
Mada su dežurne sveznalice Radončićev zahtjev premijeru i predsjedavajućem Skupštine, Edinu Forti i Elmedinu Konakoviću, da ponište odluku i spriječe isplatu, brže-bolje protumačile kao prvi signal da je SBB u saradnji sa SDA krenuo u rušenje sarajevske vlade, Radončićevo ponašanje u prošlosti, ali i kontinuirane aktivnosti nove Vlade KS na razotkrivanju milionskog kriminala u javnim preduzećima kojima su do sada upravljali kadrovi SDA, dokazuju da su se političke babe gatare zaletjele u pogrešnom pravcu.
Nije ovo prvi put da se lider SBB-a ponaša netipično za ovdašnje bosanske prilike i standarde. Nasuprot ustaljenoj matrici, Radončić je znao zaplivati i kada su na dnevnom redu bile teme o privatizaciji Fabrike duhana ili „Sarajevo-osiguranja“, policijskim penzijama u novom Federalnom zakonu o PIO, pravu građana na proteste, „bijelom hljebu“ i drugim privilegijama izabranih zvaničnika - bez obzira na to da li se radilo o zastupnicima ili ministarstvima koje su vodili ministri iz SBB-a ili drugih vladajućih stranaka.
Poruka poteza sličnih Radončićevom je jasna - svaka vlast u ovoj zemlji mora biti transparentna u svom radu, mora biti socijalno osjetljiva i ne smije imati ni mrvu tolerancije prema korupciji, nepotizmu, kriminalu, klijentelizmu i bahatom krčmljenju budžetskog, odnosno narodnog novca.
U demokratski uređenim društvima budžet nema status Alajbegove slame, a o vladavini zakona, pravu i pravdi nema pogađanja niti trgovine. Na tim pitanjima, a ne na nekim ličnim odnosima, protekciji, afinitetima ili nerealnim željama, mjeri se i određuje uspjeh i sudbina svake vlade - pa i postojeće sarajevske.