Valentin Incko (Inzko) nije se još ni vratio iz Njujorka sa zasjedanja Vijeća sigurnosti UN-a, a Milorad Dodik iz Banje Luke mu je poručio da ponovo oživjelu priču o bonskim ovlastima može okačiti mačku o rep.
Sudeći prema Dodikovom bahatom nastupu, moglo bi se zaključiti da se visoki predstavnik u Sarajevo vratio, ipak, praznih kofera i da lider SNSD-a i predsjedavajući državnog Predsjedništva može mirno spavati.
No, jesu li baš sve vijesti tako povoljne za Dodika?
Incko, realno, nakon Njujorka ima znatno ojačanu poziciju. Vjetar u leđa koji je dobio od Amerikanaca i Britanaca niko ne bi smio zanemariti. Posebno što su se u prošlosti, ne samo Incko nego i njegovi prethodnici, žalili da im za upotrebu bonskih ovlasti nedostaje podrška upravo sa te strane.Ma koliko se javno junačio, i Dodiku je jasno da novi Incko s ovlastima isukanim iz korica i stari Incko sa svezanim rukama nisu ista osoba. To što ovih dana nekontrolirano viče poput djeteta u dubokoj šumi, samo pojačava utisak da se strah polako uvlači i u njegove kosti.
Lijepi strah, rekao bi narod. Jer, neki političari, poput Dodika, mogu se dozvati i privoljeti na konstruktivno ponašanje samo realnom prijetnjom da će se njihov položaj i privilegije naći na udaru konkretne sile - ovog puta udružene američke i evropske administracije.
Džaba ruska zaleđina, džaba skoro svakodnevno slikanje i druženje s Aleksandrom Vučićem, džaba helikopteri, raskošna entitetska zdanja ili pozivanje na izborni legitimitet.Jer, ni Dodik kao član Predsjedništva BiH i smijenjeni Dodik nisu ista osoba i nemaju istu snagu. Ako ne vjeruje, neka se raspita kod Mirka Šarovića, Dragana Čovića ili Ante Jelavića.
