Mnogi su se nakon prvomajskih praznika tradicionalno raspisali o hedonizmu i sklonostima ovdašnjih ljudi ka roštiljskim delicijama, uz dramatične alarme i upozorenja na hronični deficit svijesti o važnosti borbe za radnička prava unutar našeg rasturenog društva. Ispada da bi u državi od milion i kusur problema sve bilo bolje i prosperitetnije samo da, eto, umjesto dangubljenja po izletištima i vikendicama, bh. građani tog prvog svibnja protestuju na gradskim ulicama, što je, k'o biva, običaj u ostatku civilizirane Evrope.
Naposljetku, nikad nećemo saznati kako se to tačno dogodilo pa su kao glavni krivci u analizama našeg očajnog ekonomsko-privrednog stanja prvo markirani nezaposleni, a onda i „sretnici“ što šljakaju pod ponižavajućim uvjetima za oholog tajkuna ižđikljalog na krilima politike.
Ima nešto neuništivo (moguće je i DNK dokazivo) u tim prvomajskim druženjima, zbog čega su neutješno zabrinuti lokalni mudroseri i salonski ljevičari. Naime, obilježavanje Praznika rada u prijateljskom okruženju, uz mesni asortiman i piće po slobodnom izboru, jedan je od rijetkih običaja koji je pregur'o sve naše ratove, nove države, nacionalne razvaline i privatizacijske pljačke. I zašto bi, majkamustara, to trebalo biti sporno i pogrešno? Zašto karati ljude jer su odlučili da taj jedan dan, za razliku od većine drugih u godini, budu sretni i zadovoljni?
A kad smo već kod protesta i konkretnih efekata pobuna, sjetimo se barem onih obespravljenih boraca iz šatorskog naselja u centru Sarajeva koje više niko živ ne primjećuje, osim, možda, Čuke iz Šetališta i susjeda iz okolnih zgrada. Kako je, pitamo li se, radnicima „Hidrogradnje“ što na ulici godinama uzaludno traže svoja oteta prava?
Šta ćemo s armijom trudbenika protjeranih iz njihovih prethodno opuhanih preduzeća, penzionerima, besposlenom omladinom u permanentnom stanju beznađa i potrazi za radnom vizom na Zapadu, nestalom radničkom klasom, najamnicima i marginaliziranom poštenom inteligencijom? Zahvaljujući korumpiranoj i tragičnoj bh. vlasti, svi su oni u istoj gabuli i nevolji. I to nikakvi protesti ne mogu i neće promijeniti. Za roštilj spremni!
