Ovosedmični smit BRICS-a u ruskom gradu Kazanju ima novog sudionika - Tursku.

Funkcioner Kremlja u rujnu je otkrio da se Ankara želi pridružiti organizaciji, a nakon višekratno iskazanog interesa tokom godina.

Glasnogovornik vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana tada je priznao da je proces u tijeku.

Veliko proširenje BRICS-a

Skupina BRICS u siječnju je iskusila veliko proširenje, primivši Egipat, Etiopiju, Iran i Ujedinjene Arapske Emirate, dok Saudijska Arabija još uvijek razmišlja hoće li se pridružiti. Akronim označava izvorne članove grupe: Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku, piše Foreign Policy.

Ipak, turska prijava za BRICS prijelomni je trenutak u geopolitici. Ako se Turska pridruži BRICS-u kao punopravna članica ili partnerska država, postala bi prva članica NATO-a i dugogodišnji kandidat za članstvo u Europskoj uniji koja ima aktivnu ulogu u entitetu koji neki analitičari vide kao konkurenta prevlasti Zapada.

Ovo je još jedan znak da se globalni jug uzdiže u svjetskim poslovima i naglašava rast aktivne nesvrstanosti kao ideologije. Ali to nije velika promjena u turskoj vanjskoj politici: zahtjev Ankare za članstvom u BRICS-u produžetak je njezinog međunarodnog balansiranja, koji ima za cilj diverzificirati savezništva uz održavanje veza sa Zapadom.

Saradnja koja brzo raste

Tijekom dva desetljeća na vlasti Erdogan je promicao nezapadnocentričnu viziju svijeta i tražio veću globalnu autonomiju zbog frustracije EU-om i Sjedinjenim Američkim Državama. S druge strane, BRICS je u usponu i u smislu članstva i rastućeg globalnog utjecaja. Osim Turske, zemlje poput Malezije i Tajlanda također su se prijavile za članstvo i poslale izaslanike na ovogodišnji summit.

Suradnja između članica BRICS-a u energetici, trgovini i razvoju infrastrukture brzo raste. Trgovina robom unutar BRICS-a udvostručila se od 2002. do 2022. godine, dosegnuvši 40 posto ukupne međunarodne razmjene. U 2015. BRICS je osnovao Novu razvojnu banku sa sjedištem u Šangaju s kapitalom od 50 milijardi dolara. Banku vodi bivša brazilska predsjednica Dilma Rousseff i od tada je investirala 33 milijarde dolara u 96 projekata.

BRICS sada ima za cilj stvoriti alternativni sustav plaćanja za SWIFT, koji doživljava međunarodnim bankarskim sustavom kojim upravlja Zapad. Projekt je dobio veći značaj nakon što su zapadne zemlje isključile Rusiju iz SWIFT-a nakon invazije na Ukrajinu 2022.

Što Turska može donijeti BRICS-u?

BRICS bi imao koristi od pristupanja Turske. S geopolitičkog stajališta, članstvo Turske povećalo bi status skupine kao zagovornika nesvrstanosti, nasuprot bloku s antizapadnim programom - iako bi sigurno povećalo sumnjičavost Zapada prema Turskoj. Trenutačno je grupa razjedinjena.

Kina i Rusija žele BRICS izgraditi u antizapadni entitet, dok bi Brazil, Indija i Južnoafrička Republika radije da zauzme stav bliži nesvrstanosti. Prisutnost Turske vjerojatno će ojačati drugo stajalište. Isto vrijedi i za većinu novih članica, osim za Iran, koji će se vjerojatno približiti Kini i Rusiji.

Pridruživanje BRICS-u također bi Tursku, članicu NATO-a, dovelo u povlašten položaj: pripadanje obama taborima povećava vanjskopolitički utjecaj Ankare.

"Biti uključen u te strukture ne znači napuštanje NATO-a", rekao je Erdogan novinarima na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u rujnu: "Ne mislimo da su ovo savezništvo i suradnja alternativa jedno drugom."

Erdoan diplomacijom širi strateški prostor Turske

Unatoč Erdoganovoj poziciji u globalnim poslovima, turska unutarnja agenda postala je sve veći izazov za predsjednika. U ožujku je AKP nazadovao na općinskim izborima, dok je gospodarski rast usporen, a inflacija bjesomučna. Ali domaća ograničenja nisu ograničila tursku potragu za utjecajem diljem Euroazije; ako ništa drugo, ovi međunarodni napori nude dobrodošlu distrakciju.

Erdoganova vanjska politika izgrađena je na složenoj mješavini turskog osmanskog naslijeđa, nacionalističkih težnji i osjećaja da su najbolji dani Zapada već prošli.

On traži multipolarni svijet, gdje Turska može djelovati neovisno o zapadnoj hegemoniji i tražiti strateške opcije izvan Zapada, čak i ako to znači partnerstvo s povijesnim neprijateljima poput Rusije ili sa zemljama koje su provodile drakonsku politiku protiv muslimanskih manjina poput Kine.

Erdogan je diplomacijom nastojao proširiti strateški prostor Turske. Potpisao je energetske ugovore s Rusijom - dopuštajući ruskoj državnoj tvrtki Rosatom da izgradi, posjeduje i upravlja prvom nuklearnom elektranom u Turskoj, posredovao u oružanim sukobima poput rusko-ukrajinskog rata i okupio podršku protiv izraelskih vojnih akcija u Gazi.

Godine frustracija u pregovorima oko ulaska u EU

Turska aplikacija za BRICS nije ništa drugačija. Ne radi se o prekidu veza sa Zapadom, već o njihovom ponovnom kalibriranju u korist širih i raznolikijih saveza koji su važni za dugoročne nacionalne interese Turske - osobito kad izgledi Ankare za članstvo u EU-u postaju sve slabiji, a strateške veze sa SAD-om slabe.

Desetljetna nastojanja Turske za članstvo u EU-u obilježena su frustracijama. Dok se Ankara zalagala za pristupanje, odgovori EU-a bili su u najboljem slučaju mlaki, osobito nakon protivljenja Francuske i Njemačke u kasnim 2000-ima. S populacijom od 87 milijuna ljudi, Turska bi bila najveća zemlja u EU-u i jedina članica s muslimanskom većinom. Turska je i dalje službeno kandidat, ali pregovori o pristupanju EU-u su u zastoju.

Ambivalentnost EU-a oko članstva Turske proizlazi iz zabrinutosti zbog stanja ljudskih prava u Turskoj i rastućeg autoritarizma pod Erdoganovim vodstvom. Također postoje sporovi oko Cipra i pomorskih prava u istočnom Sredozemlju. Izvješće Europske komisije o Turskoj iz 2023. dodatno je zategnulo odnose jer je osudilo demokratsku eroziju Ankare i sugeriralo da nije ni blizu članstva.

Turska je još uvijek nezamjenjiva Zapadu

Veze Turske sa SAD-om nisu prošle ništa bolje. Glavna točka spora bila je turska kupnja ruskog proturaketnog obrambenog sustava S-400, zbog čega je otkazana kupnja borbenih zrakoplova F-35. Kao odgovor, Turska se odlučila za F-16, iskoristivši rusku invaziju na Ukrajinu za modernizaciju svoje obrambene industrije. Sukob je također povećao utjecaj Turske na NATO, posebice jer je odgodio švedsku kandidaturu za članstvo.

Ipak, Turska je dokazala da je još uvijek nezamjenjiva na Zapadu: djelovala je kao ključni posrednik u rusko-ukrajinskom ratu, naglašavajući svoje delikatno balansiranje između obveza prema NATO-u i partnerstva s Moskvom.

Erdoganu su ovi događaji potvrdili potrebu da Turska slijedi nesvrstanost i pomakne fokus prema globalnom jugu i nezapadnim entitetima. Okretanje Turske dovelo ju je do angažmana diljem Bliskog istoka, Afrike i Latinske Amerike, gdje je Ankara proširila svoje mreže i poslovanje. U tom kontekstu, BRICS nudi Turskoj jedinstvenu priliku da se pridruži bloku u usponu koji predstavlja značajan dio globalnog juga, kao i Rusiji i Kini - ključnim akterima u Euroaziji.