Utrka između predsjedničkih kandidata, 12 dana prije američkih predsjedničkih izbora, veoma je neizvjesna. Prema posljednjim, oktobarskim anketama, kandidatkinja Demokrata Kamala Haris (Harris) ima blagu prednost ispred republikanca Donalda Trampa (Trump). 

O izborima koji su važni ne samo za SAD, već i za cijeli svijet, njihovom utjecaju na krizna područja, te šta u slučaju pobjede Haris ili Trampa može očekivati BiH, za “Avaz” govori Adnan Hadrović, bivši bh. diplomata i viši saradnik Instituta za globalni utjecaj iz Vašingtona.

Ključne države

- Prema posljednjim anketama, Haris vodi sa vrlo malom razlikom. Nacionalni prosjek pokazuje da Haris ima prednost od oko 0,9 posto u odnosu na Trampa. Na nivou popularnog glasanja, Haris je na 48,6, dok je Tramp na 47,7 posto. Međutim, treba napomenuti da izborni rezultati u SAD zavise od elektorskog sistema, a ne samo od popularnog glasanja. Stoga će ishod zavisiti od rezultata u ključnim “swing” državama, gdje je razlika između kandidata često vrlo tijesna – kaže Hadrović.

Kako se odbrojavaju dani do izbora napetost raste ne samo u SAD već i u cijelom svijetu, dodaje Hadrović, a sve procjene su nezahvalne jer su šanse za pobjedu oba kandidata gotovo izjednačene.

- Ključne "swing" države, poput Pensilvanije, Mičigena, Viskonsina i Arizone, ostaju neodlučne, pa će upravo one presuditi konačnog pobjednika. Ove države nemaju stabilnu političku orjentaciju i tradicionalno igraju odlučujuću ulogu u američkim predsjedničkim izborima. Tramp oslanja svoju kampanju na konzervativne baze u ruralnim područjima, koja ga vide kao zaštitnika tradicionalnih vrijednosti i radnih mjesta u industrijskim sektorima. Haris, s druge strane, cilja na urbane sredine, manjine, žene i mlađe glasače, što joj pruža prednost u ključnim državama poput Pensilvanije, Mičigena i Viskonsina. Haris, uz podršku tradicionalnih demokratskih glasača, mobilizira “neodlučne” birače predstavljajući izbore kao borbu za spas američke demokratije protiv autoritarnih tendencija Trampa. 

Haris je dobila podršku i značajnog broja tradicionalnih republikanaca, koji smatraju da je današnja Republikanska stranka pod prevelikim uticajem Trampa i njegovih pristalica. U obraćanjima potencijalnom biračkom tijelu, Haris upozorava na pogubne posljedice pobjede Trampa i realizacije njegovog “Projekta 2025” ne samo po američko društvo, nego i po odnose u svijetu i ulogu Amerike generalno – dodaje Hadrović.

Globalne implikacije

Pojašnjava kako Trampov “Projekat 2025” predstavlja inicijativu, koja ima za cilj radikalnu transformaciju američke vlade i politike. Ovaj plan podrazumijeva smanjenje birokratije, restrukturiranje federalnih institucija i agencija, kao i povratak principima izolacionizma i politike “Prvo Amerika”.

- Ovi izbori nose globalne implikacije, a Bosna i Hercegovina, kao mala država na Balkanu, također će se suočiti s direktnim posljedicama ishoda izbora u SAD. Ključno pitanje koje se postavlja je kako će budući lider SAD oblikovati američku vanjsku politiku prema BiH. Tokom prvog mandata, Trampova administracija nije pokazivala veliki interes za Balkan, što je otvorilo prostor za jačanje ruskog uticaja u regionu. U slučaju njegove ponovne pobjede, BiH bi se mogla suočiti sa smanjenjem američkog prisustva i podrške reformskim procesima, što bi dodatno ojačalo destabilizirajuće faktore. Trampova administracija, kroz “Projekat 2025”, planira smanjiti američki angažman u međunarodnim institucijama poput NATO-a, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za BiH. Potencijalni efekti uključuju smanjenje strane pomoći, što bi ugrozilo postkonfliktnu obnovu, te slabljenje diplomatskog pritiska na očuvanje mirovnih sporazuma poput Dejtonskog. Također, usporavanje napora BiH za članstvo u NATO-u i moguće smanjenje američkih investicija negativno bi uticali na ekonomski rast zemlje. Takve promjene mogle bi značajno ugroziti stabilnost i reforme u BiH – naglašava Hadrović.

On dodaje da bi ovakav ishod ohrabrio aktere poput predsjednika RS i Srbije, smatra naš sagovornik, ali dodaje da je Trampova administracija u prethodnom mandatu ipak uvela sankcije Miloradu Dodiku, što ukazuje da bi SAD, iako u manjem kapacitetu, mogle nastaviti igrati važnu ulogu u održavanju stabilnosti u regionu.

- U slučaju pobjede Kamale Haris, BiH može očekivati nastavak snažne podrške američke administracije. Demokratska stranka tradicionalno vodi multilateralnu vanjsku politiku, što bi uključivalo jačanje saradnje sa EU, NATO-om i drugim međunarodnim partnerima, s ciljem jačanja stabilnosti i napretka Balkana. Haris bi vjerovatno nastavila podržavati ekonomske, političke i vojne reforme u BiH, te napore ka integraciji zemlje u NATO i EU. Njena administracija bila bi spremna za angažman u borbi protiv korupcije, jačanje vladavine prava i unapređenje odnosa između entiteta unutar BiH. Također, Haris bi mogla igrati ključnu ulogu u pružanju veće podrške civilnom društvu i jačanju veza između BiH i dijaspore u SAD. Njen potencijalni angažman u regionalnim pitanjima bio bi usmjeren na očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH i suprotstavljanje secesionističkim aspiracijama pojedinih političkih lidera – ističe Hadrović.

Izolacionistička politika

Na globalnom planu, Trampova pobjeda vjerovatno bi označila povratak izolacionističke politike, smanjenje američkog angažmana u međunarodnim institucijama poput NATO-a i UN-a, a njegova strategija, koja favorizira bilateralne dogovore i trgovinske ratove, može dodatno podstaći globalne tenzije i jačanje nacionalističkih i populističkih pokreta širom svijeta.

- Lideri poput Viktora Orbana, Roberta Fica, Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i slični mogli bi vidjeti Trampovu pobjedu kao podršku svojim desničarskim agendama i težnjama ka većem suverenitetu u odnosu na EU i zapadne institucije. Pobjeda Haris donijela bi kontinuitet u Bajdenovoj politici multilateralizma i obnavljanja globalnih savezništava. Haris bi se fokusirala na jačanje američkih partnerstava, posebno unutar NATO-a i EU, te na zajedničko suočavanje s globalnim izazovima poput klimatskih promjena, cyber sigurnosti i drugih – pojašnjava Hadrović.

Kada je u pitanju rat u Ukrajini, američki predsjednički kandidati imaju različite stavove, jer se Haris zalaže za punu i kontinuiranu podršku Ukrajini, opsežnu vojnu i finansijsku pomoć s ciljem da Ukrajina odbrani svoju teritorijalnu cjelovitost, te poštivanje međunarodnog prava i opredjeljenja NATO-a da se suprotstavi ruskoj agresiji.

- Donald Tramp je bio manje jasan u vezi s punom podrškom Ukrajini, često sugerirajući da bi mogao brzo okončati rat putem pregovora. Tramp nije jasno rekao da li podržava da Ukrajina povrati svu svoju teritoriju i više puta je doveo u pitanje nivo američke finansijske i vojne pomoći. Njegov fokus je na okončanju rata, iako nije jasno kako bi to postigao bez kompromitovanja ukrajinskog suvereniteta. Njegova retorika često odražava želju da smanji američko učešće u stranim sukobima, uključujući ovaj – dodaje Hadrović.

U pogledu Bliskog istoka, zajedničko za Trampa i Haris je njihova podrška Izraelu u sukobu sa Hamasom i Hezbolahom, jer oboje naglašavaju pravo Izraela na samoodbranu, ali se njihove pozicije razlikuju u vezi sa načinom rješenja sukoba.

- Tramp izražava skepticizam prema dvodržavnom rješenju, dok Haris podržava dvodržavno rješenje i poziva na prekid vatre i humanitarnu pomoć za Palestince u Gazi. Ona je izrazila zabrinutost zbog humanitarne krize u Gazi, naglašavajući potrebu za smanjenjem civilnih žrtava. Više puta je pozivala na primirje kako bi se smanjilo “ogromno stradanje” i kritikovala Izrael zbog nedovoljnog pružanja humanitarne pomoći Gazi. Iako i dalje podržava pravo Izraela da se brani, njeni komentari pokazuju nijansiraniji stav u poređenju sa administracijom Džoa Bajdena (Joe Biden). Haris se zalaže za povećanje humanitarnog pristupa i pažljivije razmatranje vojnih akcija kako bi se izbjegla prekomjerna upotreba sile protiv civila. Haris podržava Gazu o čijoj sudbini će odlučivati Palestinci i protivi se bilo kakvom zadržavanju izraleskih snaga na toj teritoriji – kaže Adnan Hadrović, viši saradnik Instituta za globalni utjecaj iz Vašingtona.