U toku je veliko krvoproliće između Izraela i Hamasa, a sve je započelo tako što je Hamas započeo dobro koordinirani raketni i kopneni napad na Izrael, oteti su izraelski vojnici i civili te je privremeno zauzeto nekoliko pograničnih naselja. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu (Benjamin Netanyahu) izjavio je da je zemlja u ratu te da Izraelske odbrambene snage (IDF) uzvraćaju napade, prenosi Foreign Policy. U najnovijem obraćanju, izraelski ministar odbrane izjavio je da je Izrael započeo s totalnom okupacijom Gaze: "Nemaju struje, hrane, vode ni goriva", ustvrdio je.

Svaka strana krivi onu drugu za sukobe. Izrael i njegovi pristalice prikazuju Hamas kao brutalnu bandu terorista koje podržava Iran koji namjerno napada civile. Palestinci i njihovi pristalice priznaju pak da je napad na civile pogrešan, ali krive Izrael za nametanje režima apartheida nad palestinskim podanicima i izlaganje sistematskom nasilju desetljećima. Također ističu da međunarodno pravo dopušta potlačenim narodima da se odupru nezakonitoj okupaciji, čak i ako su metode koje je odabrao Hamas nelegitimne.

Novost u sukobu

Kolumnist Stiven M. Volt (Stephen M. Walt) ističe kako ovaj sukob nije dokaz da se svjetski sigurnosni poredak urušava zbog toga što nije prvi put došlo do sukoba ovih razmjera između Izraela i Hamasa. Izrael je "tukao" Pojas Gaze tokom operacije Lijevano olovo u decembru 2008., ponovno je to učinio u operaciji Čvrsta stijena 2014., a zatim još jednom u maju 2021. godine. U tim napadima ubijeno je nekoliko hiljada civila, od čega četvrtina djece, čime je dodatno osiromašeno zarobljeno stanovništvo Gaze.

Novost u ovom sukobu je da je Hamas iznenadio neprijatelja i pokazao neočekivane borbene sposobnosti. Napad je Izraelu nanio više štete od prethodnih operacija. Ubijeno je navodno 700 Izraelaca, ne zna se tačan broj zarobljenih među kojima su navodno i vojnici izraelske vojske, a predviđa se da će broj žrtava rasti.

Napad je šokirao izraelsko društvo. Neuspjeh vlade da otkrije i spriječi napad mogao bi označiti kraj Netanjahove političke karijere, a poput obavještajnog neuspjeha 1973. vjerojatno je da će se krivica prebacivati unutar Izraela. Svejedno, Hamas je još uvijek mnogo slabiji od Izraela, pa sukobi neće promijeniti ukupni razmjer snaga među njima.

Izrael je već oštro uzvratio, a palestinski civili u Gazi - uključujući mnoge koji ne podržavaju Hamas - platit će visoku cijenu. Nitko ne zna sa sigurnošću kamo ova kriza vodi ili kakve će biti dugoročne posljedice, ali postoji nekoliko mogućih rješenja.

Bankrot američke politike

Prvo, najnovija tragedija potvrđuje bankrot američke politike prema dugogodišnjem izraelsko-palestinskom sukobu. Američki čelnici od  Ričarda Niksona (Richard Nixon) do Baraka Obame (Barack Obama) imali su više prilika da zaključe sukob i nisu to učinili. Pomoć im je stizala od pogrešno usmjerenih ili nesposobnih izraelskih i palestinskih vođa, a da ne spominjemo snažnu političku opoziciju Američko-izraelskog odbora za javne poslove i drugih izraelskih lobija. No, to je samo djelomičan izgovor.

Umjesto da djeluju kao ravnopravni posrednici i iskorištavaju golemu moć koju imaju na raspolaganju, i demokratska i republikanska administracija poklekle su pod pritiskom lobija. Ponašale su se kao "izraelski advokati", vršile pritisak na palestinske čelnike da naprave velike ustupke dok su Izraelu davale bezuvjetnu potporu i zatvarale oči pred desetljećima dugim naporima Izraela da proždire zemlje navodno rezervirane za buduću palestinsku državu.

Čak i danas, američka vlada nastavlja bacati novac na Izrael i braniti ga na međunarodnim forumima dok insistira na tome da je predana "rješenju s dvije države". Kao i obično, službeni odgovor SAD-a na borbe je osuda Hamasa za "neisprovocirane napade", izražavanje čvrste podrške Izraelu i marljivo ignoriranje šireg konteksta u kojem se to događa.

Napad je bio "neisprovociran" u uskom pravnom smislu tako što Izrael nije namjeravao napasti Gazu, ali je događaj sigurno bio isprovociran u zdravorazumskom značenju izraza - to jest, kao nasilan odgovor na uslove s kojima su se Palestinci u Gazi suočavali desetljećima. Da su američki političari obje stranke bili hrabriji, s pravom bi osudili akcije Hamasa i nezakonita djela koja Izrael rutinski čini na teritoriju pod palestinskim stanovništvom.

Tužan podsjetnik

Drugo, ovo krvoproliće još je jedan tužan podsjetnik da je u međunarodnoj politici moć važnija od pravde. Izrael se uspio proširiti na Zapadnu obalu i desetljećima držati stanovništvo Gaze u zatvoru na otvorenom jer je jači od Palestinaca i jer je kooptirao ili neutralizirao druge strane (npr. Sjedinjene Države, Egipat, Europsku uniju) koje bi se mogla suprotstaviti naporima i prisiliti na pregovore o trajnom miru.

Ovaj događaj i sukobi koji su mu prethodili, mogli bi otkriti granice moći svih interesenata. Rat je nastavak politike drugim sredstvima, ali moćne države ponekad pobjeđuju na bojnom polju dok politički gube. Sjedinjene Države dobile su sve velike bitke u Vijetnamu i Afganistanu, ali su na kraju izgubile oba rata.

Hamas nikad neće moći poraziti Izrael u direktnoj borbi, ali ovaj napad pokazuje da Izrael nije neranjiv i da se palestinska želja za samoodređenjem ne može zanemariti.

Također pokazuje da Abrahamov sporazum i nedavni napori da se normaliziraju odnosi između Izraela i Saudijske Arabije nisu garancije mira.

Pametan potez za sve strane bio bi započeti s brzim povratkom na status quo: Hamas bi prestao s raketnim napadima, odmah bi se povukao sa svih područja koja je zauzeo, ponudio bi povratak Izraelaca koje je zarobio bez zahtjeva da budu razmijenjeni za pripadnike Hamasa u izraelskom pritvoru, a obje strane pristale bi na prekid vatre.

Smislen mir

Onda bi Sjedinjene Države pokrenule ozbiljan, ravnopravan i trajan pritisak za pravedan i smislen mir. No, to se neće dogoditi: uostalom, kada je zadnji put neka od ovih stranaka učinila nešto pametno ili dugoročno?

Umjesto toga, Izrael će se potruditi uskratiti Hamasu čak i privid taktičkog uspjeha, a možda će čak pokušati protjerati Hamas iz Gaze jednom zauvijek. Vlada Sjedinjenih Država će čvrsto stajati iza svega što Izrael odluči učiniti. Glasovi koji pozivaju na umjerenost bit će ignorirani, a krug osvete, patnje i nepravde će se nastaviti.