S obzirom da se EU obavezala da će električna vozila biti široko dostupna do 2035. godine, očekuje se da će potražnja za metalima potrebnim za proizvodnju baterija, posebno litijumom, eksplodirati. Tržištem trenutno dominira nekoliko zemalja, ali Evropa želi da se pridruži klubu iskorištavajući svoje rudnike.

Neposredno prije dolaska na Sajam automobila u Parizu u ponedjeljak, francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) rekao je finansijskom dnevniku Les Echos da njegova administracija želi da električna vozila učini "dostupnima svima", piše France24.

"Bijelo zlato"

S obzirom da EU želi zabraniti prodaju vozila s motorima s unutarašnjim sagorijevanjem od 2035. godine, Francuska pokušava postepeno ukinuti automobile na fosilna goriva. Iako se ovaj potez smatra ključnim korakom na putu prema energetskoj tranziciji, on također predstavlja ozbiljan problem. Zahtijevat će ogromne količine metala potrebnih za proizvodnju baterija, posebno litijuma.

Brojke govore same za sebe. Od 2015. godine, obim proizvodnje litijuma, poznatog i kao "bijelo zlato", utrostručio se širom svijeta, dostigavši ​​100.000 tona godišnje do 2021., prema Međunarodnoj agenciji za energiju.

Količina bi se mogla povećati sedam puta do 2030. Na evropskom nivou, 2050. će biti potrebno oko 35 puta više litijuma nego danas, prema aprilskoj studiji KU Leuven, katoličkog istraživačkog univerziteta u Belgiji.

- Mi smo u fazi u kojoj sve zemlje počinju svoju energetsku tranziciju manje-više u isto vrijeme i to stvara veoma značajne potrebe za metalom - rekao je Olivier Vidal, geolog i direktor istraživanja u Francuskom nacionalnom centru za naučna istraživanja (CNRS).

- To će sigurno stvoriti tenzije u narednim godinama, uz očekivana povećanja troškova i, moguće, teškoće u snabdijevanju. Dakle, postoji stvarno strateško pitanje i pitanje suvereniteta za države - dodao je.

Evropska komisija je svjesna ovih zabrinutosti i uključila je litijum na listu kritičnih sirovina sa rizikom od nestašice još 2020.

Litijum će "uskoro biti još važniji od nafte i gasa", rekla je šefica Evropske komisije Ursula fon der Lejen (von der Leyen) u septembru 2022.

Kina kontroliše 17 posto svjetske proizvodnje litijuma

Proizvodnjom litijuma danas dominira samo nekoliko zemalja, Australija, koja ima 20 posto svjetskih rezervi "bijelog zlata", te Argentina, Čile i Bolivija, koje imaju 60 posto. Kina je, s druge strane, bila prvi investitor u rafiniranju i kontroliše 17 posto svjetske proizvodnje litijuma. Sa samo pet zemalja koje kontrolišu 90 posto svjetske proizvodnje, Međunarodna agencija za energiju to naziva "kvazimonopolskom" situacijom.

Evropa se nada da će maksimalno iskoristiti novu groznicu "bijelog zlata" eksploatacijom vlastitih rudnika. Glavne rezerve kontinenta nalaze se u Portugalu, Njemačkoj, Austriji i Finskoj. U Francuskoj, Francuski biro za geološka i rudarska istraživanja (BRGM) je 2018. godine napravio inventar ističući rezerve u Alzasu, centralnom regionu masiva, kao i na području Armorikanskog masiva u Bretanji.

Evropske projekte vađenja i proizvodnje litijuma uglavnom su poduzele male i srednje kompanije širom kontinenta.

- Najuspješniji su u Finskoj. Proizvodnja litijuma mogla bi početi 2024. zahvaljujući eksploataciji malog rudnika koji se nalazi oko 600 km sjeverno od Helsinkija - objasnio je Kristijan Hokard (Christian Hocquard), geolog-ekonomista i koautor knjige o litiju energetska tranzicija.

- U Češkoj, australijska kompanija European Metals želi da eksploatiše stare rudnike kalaja koji se nalaze sjeverno od Praga. Slični projekti postoje u Njemačkoj i Austriji - napomenuo je on.

Dodao je da su ovo uglavnom manji projekti koje provode male kompanije, a velike radije ulažu u Australiju ili Latinsku Ameriku.

- Malo njih će ugledati svjetlo dana, blokirane teškoćama sa dobijanjem dozvola, ali prije svega otporom lokalnih zajednica - rekao je Hokard.

Ekološke posljedice

Rudarski projekti često su se suočavali sa nezadovoljstvom javnosti. U Portugalu, otvoreni rudnik, najveći u zapadnoj Evropi, trebalo je da bude izgrađen 2026. godine u selu Covas do Baroso. Radovi su, međutim, trenutno obustavljeni nakon brojnih protesta.

U Srbiji je otvaranje rudnika Jedar otkazano nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora u januaru 2022. U Francuskoj, Barbara Pompili, bivša ministrica ekološke tranzicije, iznijela je ideju o eksploataciji litijuma u malom selu Treguenec, u regiji Finistere u Bretanji, još u februaru 2021. Područje je, međutim, klasifikovano kao zaštićena zona i izazvalo je lokalno negodovanje.

Ekstrakcija litijuma "proizvodi značajne količine otpada koji se zatim mora skladištiti. Otpad također može dovesti do zagađenja vode ili zraka", objasnio je Vidal.

Iako Vidal smatra da je negodovanje "potpuno razumljivo", on ipak podržava ove projekte.

- Bilo bi mnogo etičnije. Mi svakodnevno konzumiramo litijum, bilo bi normalno da trpimo posljedice koji se odnose na našu upotrebu. Danas ovo zagađenje već postoji, ali u drugim zemljama, daleko od naših očiju. To bi podiglo svijest među korisnika, koji bi bili suočeni sa posljedicama svoje potrošnje - rekao je.

Alternativa "zeleni litijum"

Francuska, sa svoje strane, proučava alternativu, nazvanu ekstrakcija "zelenog litijuma". Za razliku od vađenja iz kamenja ili slanih pustinja, koji funkcionišu kao tradicionalni rudnici, "zeleni litij" se proizvodi iz geotermalnih izvora, metodom vađenja sličnim onoj u bušotini.

U francuskom regionu Alzasa, evropski projekat EuGeLi (za evropski geotermalni litijum) je pionir u ovoj oblasti. Nedavno je uspio izvući prve kilograme litijuma ovom tehnikom.

- Međutim, za sada, tehnika ostaje preskupa da bi se razmatrala na industrijskom nivou - primijetio je Hokard.

Druga alternativa je fokusiranje na rafinaciju litijuma, a ne na njegovo rudarenje. Početkom juna najavljen je projekat u Njemačkoj, a kompanija Viridian Lithium sa sjedištem u Strazburu planira otvoriti prvu francusku fabriku litijuma za baterije do kraja 2025. godine. Dobavljat će rude iz Latinske Amerike i ima za cilj proizvodnju 100.000 tona litijum hidroksida do 2030.

- Ovo ne bi riješilo pitanje zavisnosti, ali bi stvorilo znanje i radna mjesta - rekao je Vidal.

Iz ekološke perspektive, ovo bi također imalo veliku prednost. Trenutno se litijum skoro sistematski transportuje kroz Kinu da bi se rafinisao. EU sada planira otvoriti tri "gigafabrike" za proizvodnju baterija.

Reciklaža baterija

Vidal upozorava da čak i ako se svi ovi projekti ostvare, oni i dalje ne bi mogli konkurirati slanim pustinjama Južne Amerike ili australijskoj proizvodnji.

- S druge strane, gdje bi Evropska unija zaista mogla da ostavi svoj trag u narednim godinama je reciklaža baterija - primijetio je.

- Trenutno su količine metala za recikliranje još uvijek ograničene jer litijumske baterije nisu postojale prije deset godina. Ali do 2035. imat ćemo baterije za električna vozila na kraju njihovog vijeka trajanja, a time i zalihe koje se mogu reciklirati - objasnio je.

Prema Univerzitetu u Leuvenu, 40 do 75 posto potreba EU za metalom moglo bi se podmiriti recikliranjem do 2050. To bi garantovalo sigurnost snabdijevanja i smanjilo utjecaj na okoliš.

- Da bi se to dogodilo, moramo djelovati odmah. Moramo dizajnirati proizvode koji će se lako reciklirati, po nižoj cijeni, kako bismo uvjerili investitore - rekao je Vidal.