Prije tri i po godine njemačka politika izgledala je iscrpljeno. Angela Merkel je upravo tada sastavila svoju treću “veliku koaliciju”, umorni centarski savez koji nikoga nije zadovoljio.
Sada, dva mjeseca nakon izbora na kojim su Merkelini demokršćani skinuti s vlasti, raspoloženje je znatno vedrije. Čelnici njemačkih socijaldemokrata (SPD), Zelenih i slobodnih demokrata (FDP) odisali su 24. novembra optimizmom kada su u preuređenom skladištu u Berlinu ozvaničili svoju „semafor-koaliciju“ (nazvanu po crvenoj, zelenoj i žutoj boji stranaka, op. a.). Na 177 stranica i s 52.000 riječi predstavili su program njemačke politike za sljedeće četiri godine.
U programu je naglasak stavljen na “modernizaciju” Njemačke nakon 16 godina konzervativne vladavine Merkel. Mnogi su sumnjali u sposobnost tri stranke da otklone svoje ideološke razlike. Međutim, njihovi čelnici insistirali su na tome da su dvomjesečni koalicijski pregovori - koji su tekli relativno glatko, na vrijeme i uglavnom bez curenja informacija - izgradili temelj povjerenja. Olaf Šolc (Scholz), prešutni budući kancelar SPD-a, kazao je kako se nada da će ove stranke zajedno voditi kampanju na sljedećim izborima. Ljudi su bili skeptični prema „semaforima“ kada su uvedeni u Berlinu 1920-ih, istaknuo je, no oni su sada neophodni.
Obećanje stranaka o modernizaciji dolazi do izražaja u nizu zakonskih prijedloga. To uključuje liberalizaciju njemačkih arhaičnih zakona o državljanstvu, racionalizaciju birokratije, izbornu reformu, a kako bi se smanjio napuhani Bundestag, a poboljšala prava homoseksualaca i transseksualaca te legalizirala marihuana. Pregovarači su kazali da su brzo postigli dogovor u vezi s tim pitanjima. Jezik dogovora o drugim temama nosi obilježja složenijih razgovora.
Obaveza da se Njemačka zadrži na “putu do 1,5 stepeni” (tj. ograniči globalno zatopljenje) provlači se u cijelosti. Planiraju izbaciti ugalj iz upotrebe do 2038. te značajno povećanje udjela obnovljivih izvora u njemačkoj mješavini električne energije na 80 posto do 2030. godine, u odnosu na sadašnji cilj od 65 posto (i 45 posto trenutno). Sada je razumno očekivati da će Njemačka, čija bi nova ministrica vanjskih poslova trebala biti Analena Berbok (Annalena Baerbock), jedna od liderki Zelenih, navesti EU da se mnogo više angažira u borbi protiv klimatskih promjena te da se težina EU, kao drugog najvećeg svjetskog potrošačkog tržišta, koristi za poticanje drugih. Njemačka, naravno, ne može rutinski nametati svoju volju u EU, ali je i dalje najutjecajniji član kluba.
Najviše spora među strankama bilo je u vezi s fiskalnom politikom i javnim ulaganjima. Ograničavanje zaduživanja, što je bio ultimativni zahtjev FDP-a, ograničava mogućnost deficitarne potrošnje. Za zaobilaženje će biti korišten niz složenih alata, uključujući jačanje državne razvojne banke, produženje otplate duga i prilagođavanje izračuna njemačkog strukturnog budžetskog deficita.
Glede vanjske politike nove vlade, u odnosu na prošlu, posebno može biti zadovoljna BiH.
Nova vlada najavila je i da će nastaviti s pružanjem pomoći u održavanju američkih nuklearnih bombi na njemačkom tlu te da će osigurati avione koji bi ih bili u stanju nositi u slučaju da zatrebaju. Od nove vlade može se očekivati i čvršći stav prema Rusiji, a posebno Kini.
Možda najveća briga u vezi s novom koalicijom je ta što će možda previše vremena potrošiti na svađu. Kada je u pitanju rješavanje problema, gospodin Šolc može očekivati da će se njegovi liberalni partneri povući u jednom smjeru, a zeleni u drugom.
Mukotrpno raspršeni program pruža osnovnu liniju dogovora, ali uvijek će postojati stvari koje nije predvidio ili će iskrsnuti. COVID-19 ponovo hara u Njemačkoj, a Vladimir Putin je prijetnja. No, metodičan i discipliniran način na koji su tri strane riješile svoje razlike daje razloga za nadu da će to moći i dalje činiti te da će voditi vrlo uspješnu vladu.
