Rusija je najavila da će dati pasoše separatsitima u Ukrajini, a zatim otišla i korak dalje rekavši da želi svim Ukrajincima olakšati dobivanje ruskog državljanstva. Iako je iz Ukrajine stigla oštra reakcija, a SAD rekle da se radi o "provokaciji", u pitanju je provjerena taktika. 

Davanje pasoša je, ustvari, ekvivalentno davanju državljanstva, a dodjeljivanje pasoša građanima druge zemlje nije nezakonito po međunarodnom pravu. Mnogi Amerikanci imaju dvostruko britansko državljanstvo i pasoše iz obje zemlje.

Međutim, ono što je neuobičajeno u ruskom pristupu jeste upotreba pasoša kao sredstva za ostvarivanje njenih vanjskopolitičkih ciljeva, što ponekad znači i teritorijalno širenje, piše "Atlantik".

Ponuda Kremlja će posebno izazvati bojazan da ruski predsjednik Vladimir Putin u Ukrajini ponavlja svoje napore u Gruziji. Rusija je 2002. godine dala državljanstvo lokalnim stanovništvom u Abhaziji i Južnoj Osetiji, dva separatistička regiona za koje Gruzija tvrdi da su i dalje njen dio.

Šest godina kasnije Rusija je napala Gruziju, navodeći, između ostalog, i zaštitu ruskih građana. Slično tome, ona je priznala kao Ruse stanovnike Krima, u ukrajinskoj regiji koju je pripojila 2014. godine.

To su oštri primjeri kako zemlje mogu da koriste pasoše - i koriste ih, bilo kao poticaje ili destimulacije.

Ukidanje državljanstva kao kazna

Američki zakon dozvoljava ukidanje pasoša građana zbog neplaćanja poreza, ali državni sekretar također može nekome uskratiti ili oduzeti pasoše iz više razloga, uključujući nacionalnu sigurnost.

Posljednji razlog je bio u slučaju Hode Mutane, koja je rođena u Sjedinjenim Američkim Državama kao dijete bivšeg jemenskog diplomate. Bila je ranije priznata kao američka državljanka i dobila je pasoše 2005. i 2014. godine. Ali nakon što je otputovala na teritoriju pod kontrolom ISIL-a u Siriji i pozvala na nasilje prema Zapadu, administracija Baraka Obame (Barack) je rekla da Mutana nikada nije imala pravo na američko državljanstvo zbog diplomatskog statusa njenog oca. Mutana je sada u kampu raseljenih osoba u Siriji i pokušava da se vrati u Alabamu.

Britanija se bori sa sličnim slučajem - Šamimom Begum (Shamima), koja je također putovala u Siriju u oblast pod kontrolom ISIL-a. Ona se i udala za jednog islamistu i zatrudnjela, ali je izgubila bebu. Begum je također u logoru, ali se ne može vratiti u Englesku, jer joj je britanska vlada oduzela državljanstvo.

Opoziv pasoša i državljanstva su ipak relativno rijetki. Ono što nije neuobičajeno jeste legalna prodaja pasoša kao način da zemlja zaradi novac.

Pasoš neke zapadne zemlje posebno je cijenjen jer omogućava onome ko ga ima pravo na život i rad u toj državi - kao i bezvizna putovanja kroz veći dio svijeta.

Tri evropske zemlje prodaju potpuno državljanstvo koje dolazi sa pasošem. Bugarsko se može kupiti za 538.000 eura; Kipar ga prodaje za oko 1,57 miliona eura; i Malta za oko milion eura. Ostale zemlje, posebno one na Karibima, nude državljanstvo za daleko nižu cijenu.

Ove ponude obično preuzimaju ili ljudi koji su super bogati, a žele da plaćaju niže poreze ili građani zemalja kao što su Kina i Rusija koji žele da žive negdje sa vladavinom prava i boljim kvalitetom života.

Uskraćivanje putovanja

Autoritarni režimi često odbijaju da izdaju pasoše disidentima da bi ih spriječili da odu iz zemlje. 

Primjeri toga su Iran, Kina i Sjeverna Koreja. Druge zemlje, uključujući Indiju, ograničile su putovanja svojim najniže kvalificiranim radnicima zbog mogućnosti eksploatacije u inozemstvu- iako je provođenje tog zakona slabo. Neke države u kojima se dešava progon domaćih manjina, kao što je Mijanmar, gotovo je nemoguće da one grupe - kao što su Rohindže u slučaju Mjanmara - dobiju putne dokumente.

Veze predaka

Neke zemlje imaju dugoročne razloge za izdavanje pasoša osobama koje inače ne bi bile podobne, ponekad jednostavno kako bi zadržale veze sa onima koji su otišli.

Irska, Mađarska i Rumunija izdaju pasoše nerezidentima čiji su preci živjeli na njihovim teritorijama. Drugi nude državljanstvo za iskupljenje historijskih nepravdi: Njemačka dodjeljuje pasoše Jevrejima i drugima koji su lišeni svog državljanstva tokom nacističke ere. Španija radi nešto slično za potomke sefardskih Jevreja koji su protjerani u 15. stoljeću.