Ljubav roditelja prema djetetu ne može se ničim opisati ili izmjeriti. Svaki novi zločin počinjen nad vlastitim potomkom javnost iznova ostavlja bez riječi, ali ujedno i pokazuje da nadležne institucije nisu ni blizu toga da suzbiju pošast zlostavljanja djece, koje nerijetko završava monstruoznom smrću.
Porodica iz pakla
Posebno je tragično to što je većina te djece ubijena u krugu porodice, koja je trebala biti njihov sinonim za ljubav, zaštitu i sigurnost.
Svi se još sjećaju nezapamćenog slučaja zlostavljanja dječaka Smaje Ćesira u Sarajevu, čija je porodica za njegovu smrt osuđena na 97 godina zatvora.
Očuh Salih Arnautović i majka Ena Lipa osuđeni su na maksimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od po 45 godina zatvora, a nana Munira Lipa na četiri i po godine zatvora. Djed Emir u međuvremenu je umro te nije dočekao kaznu, iako je prvostepeno bio osuđen na dvije i po godine zatvora.
Bolesna sredina
Posljednji stravičan slučaj dogodio se u Bratuncu, gdje je Zoran Milošević (28) šakama ubio svog petomjesečnog sina. Nakon hapšenja, priznao je zločin, navodeći da je bebu ubio jer ga je iritiralo to što je zbog gladi plakala, a majka Jelena nije ga htjela nahraniti. Zoran i Jelena, pokazala su vještačenja, pate od duševnog oboljenja.
Psihologinja Alma Mahmutović tvrdi da ovakvi slučajevi najbolje pokazuje koliko su institucije zakazale, jer je nastradalo nedužno dijete koje je na vrijeme moglo biti spašeno iz nezdrave sredine.
- Sistem rada u Bosni i Hercegovini je pokazao da se psihički bolesnici ne tretiraju dovoljno dobro. Nažalost, nemamo ni odgovarajuće zdravstvene ustanove za takve osobe. Pitamo se kako su takvi roditelji mogli imati dijete. Dijete možete roditi, a da i ne prijavite, a najtragičnije je to što niko ne zna šta se dešava unutar jedne porodice. Da li je to psihički zdrava porodica, ima li konflikta u njoj... Nema prevencije ni u čemu, čovjek je prepušten sam sebi - kaže Mahmutović.
Gubitak samokontrole
To je moment gubitka samokontrole, pojašnjava nam psiholog Čedomir Novaković i kaže da je stanje afekta u mnogim zakonima tretirano ne kao olakšavajuća okolnost, nego kao neka vrsta razumijevanja delikta ili incidenta.
- U afektu dođe do smanjenja svijesti, usljed čega automatski dolazi do smanjenja samokontrole. Pogotovo je smanjena mogućnost bilo kakvog uvida u pretpostavke posljedica. Afekt je impuls koji se ne kontrolira sviješću, nego je to mehanička reakcija na nešto. Može da bude odbrambeni, a može da bude i agresivni prema nekoj drugoj osobi ili stvari. To je impulsivna reakcija bez bilo kakve kontrole, gdje je agresija mehaničkog, motoričkog karaktera. Svijest je potpuno isključena, a posebno nema nikakvog uvida u moguće posljedice ni za žrtvu ni za sebe samog - rekao je Novaković.
Zadavila sina i tijelo bacila u more
Kjara Pašić (Chiara) dobila je 33 godine zatvora jer je ubila svog trogodišnjeg sina Denisa Pašića, kojeg je rodila u Bihaću. Bešćutna majka je u Puli zadavila mališana i tijelo bacila u more.
Zaklao djecu pa se objesio
Admir Sović (37) polovinom decembra prošle godine zaklao je svoje troje djece, a potom se objesio u kući u kojoj su živjeli kao podstanari, u bihaćkom naselju Mali Lug.
Monstruozni zločin Sovića, otkriven 13. decembra prošle godine, zaprepastio je BiH i region. Admir je svirepo ubio svoje troje djece na spavanju, najstarijeg sina od sedam godina, kćerku od pet i najmlađeg sina od dvije godine.
