Svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o napadima na sela na području Vlasenice, stradanju stanovništva i paljenju imovine.
Rifet Esmić kazao je da je ranjen u aprilu 1992., dok je bježao zbog napada na njegovo selo Baćino Brdo. On je naveo da je vojska pretresala šumu i da je istrčao na jednu njivu.
- Pucalo se. Meni je metak prošao kroz prst - rekao je Esmić.
Kazao je da su se mještani vratili kad je prošla vojska.
- Ko je popalio, ja pojma nemam - naveo je svjedok.
Kazao je kako je saznao da je nekoliko ljudi na tom području pronađeno mrtvo.
On je svjedočio na suđenju Živojinu Majstoroviću, Radenku Dubočaninu i Radosavu Saviću, optuženima za zločin protiv čovječnosti na području Vlasenice. Prema optužnici, oni su početkom juna 1992. – obučeni u maskirne uniforme s čarapama na glavi – na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana su ubijene više od 23 osobe.
Ajka Kadrić kazala je da je s majkom uhapšena u aprilu dok su joj braća bila u šumi. Navela je da su, nakon što su puštene, bile u kući u Peševini do avgusta, kada su otišle za Kladanj.
Svjedokinja je rekla da je u Kladnju saznala da je njen brat Omer Vejzović s Munibom Durićem odveden u policiju, odakle su odvezeni kombijem, kada im se gubi trag.
Od Refika Durića je, kako je navela, čula da je u Durićima ubijeno 12 do 13 ljudi.
- To su moje komšije i prijatelji - kazala je Kadrić.
Ona je navela da je njen drugi brat bio u logoru “Batković“, a da joj je kuća u Peševini zapaljena.
Na ročištu je saslušanja i svjedokinja VL-1, čije svjedočenje ne može biti objavljeno.
Odbrane nisu imale pitanja ni za jednog svjedoka.
Nastavak suđenja je 18. novembra.