Gdje smo zakazali, jesmo li mogli prepoznati prijetnju i spriječiti tragediju u kojoj su izgubljena tri ljudska života, pitanja su koja odzvanjaju nakon još jednog stravičnog zločina u BiH.

Radimo li dovoljno na mentalnom zdravlju građana, zašto se odlučnije ne posvetimo oduzimanju nelegalnog naoružanja koje je korišteno i ovaj put, u Sanskom Mostu? Mnogo je dilema, a činjenica da je poprište zločina bila škola i da je u vrijeme njegovog izvršenja u njoj bilo i djece, unosi dodatnu zabrinutost i poziva na odlučniju reakciju.

Novac i slava

Ovoga će svakog dana biti sve više, kaže klinička psihologinja s višedecenijskim iskustvom Jasmina Dizdarević, koja upozorava da se situacija otela kontroli.

- Niko se ni o kome ne brine, niko se nikoga ne boji, svako uzima pravdu u svoje ruke, a to je nešto najgore što nam se moglo dogoditi. Mislim da je kasno za poduzimanje bilo kakvih mjera. Izgubili smo se u neljudskosti, nerazumijevanju, nedostatku empatije, dobročinstva, suosjećanja, ponijeli su nas novac, slava, moć, vlast. Zaljubili smo se u lažno ogledalo. Nisam optimista da će se bilo šta promijeniti nabolje - kaže dr. Jasmina Dizdarević.

Psihologinja i porodična psihoterapeutkinja Maja Savanović-Zorić iz Udruženja ”Psiholuminis” iz Prijedora kaže da se ponovo suočavamo s pitanjem gdje smo kao društvo zakazali. Kolektivni odgovor na svaku tragediju su šok, tuga i nevjerica.

- Pucnjava u školi nije samo individualni čin očajanja ili bijesa, ona je odraz društva u kojem su mnogi ostali tihi dok su se problemi gomilali? Naši problemi ne počinju i ne završavaju s oružjem. Oni sežu dublje u srž našeg društva, gdje su mentalno zdravlje, nasilje i nedostatak sistemske podrške postali uobičajeni - kaže Savanović-Zorić.

Naglašava da nismo dovoljno uradili da prepoznamo i riješimo probleme prije nego što eskaliraju u tragedije i upozorava da moramo prepoznati znakove koji ukazuju na moguće nasilje ili mentalne teškoće.

- Ne možemo više šutjeti i zatvarati oči. Svaki put kad okrenemo glavu, kada se ne odazovemo na pozive u pomoć, mi ne samo da propustimo priliku da spriječimo tragediju već podržavamo kulturu tišine i indiferentnosti - ističe dr. Maja Savanović-Zorić.

Sve sačekati

Potrebno je sačekati rezultate istrage, ali neko je u sistemu vjerovatno zakazao, smatra direktor Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović.

- Ne lati se čovjek tek tako oružja, bez ranije prisutnih problema koji su eskalirali i za koje je znao širi krug ljudi. Vjerovatno niko ovakvo nešto nije očekivao, ali ni našao način da se ovo preduprijedi - kaže Hadžović.

Problem nelegalnog oružja

Konkretno rješenje je vrlo teško pronaći, ne samo u ovom već i u ranijim slučajevima u kojima su ubice postajali ljudi od kojih se to nije očekivalo, koji nisu registrirani u policijskim evidencijama ili pokazivali sklonost ka nasilju, kaže stručnjak za sigurnost Safet Mušić.

- Ono što bi se moglo uraditi jeste da se ipak više pažnje posveti prisutnosti nelegalnog naoružanja, ali i kontroli registriranog, legalnog oružja u rukama građana. Potrebne su određene kontrole mentalnog zdravlja lica koja su nosioci odobrenja za nošenje oružja. To je jedna od jednostavnijih i manje zahtjevnih metoda za prevenciju - kaže Mušić.

Prisutnost policije

Nakon tragedije koju Sanski Most ne pamti, a s obzirom na to da se ubrzo očekuje početak školske godine, Hadžović poziva na preventivne mjere u svim školama u BiH.

- Vjerujem da su sve škole pod tenzijom nakon jednog ovakvog događaja. Ono što se može uraditi jeste da se policija ponovo aktivira, da bude vidljiva i da prikuplja informacije koje mogu biti korisne. Škole koje su u mogućnosti trebale bi osnovati službe za zaštitu koje bi bile prisutne u objektima - ističe Hadžović.