Svjedokinje Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričale su kako su silovane na području Prijedora, nakon napada na Kozarac u maju 1992. i odvođenja u logor “Trnopolje”.

Svjedokinja TS-5 je rekla da je sa porodicom živjela u Kozarcu i da je 25. maja bio napad, poslije koga je sa kćerkama i svekrvom odvedena u “Trnopolje”. Navela je da su smješteni u školu, da nisu imali hrane, a da su uslovi za higijenu bili katastrofalni, piše detektor.ba.

Vazda se čula vriska

- Vazda se čula vriska, plač… Bilo je silovanja, premlaćivanja - kazala je TS-5, dodavši da su jednom čovjeku urezali krst na tijelu.

Svjedokinja je rekla da su ih poslije nekoliko dana pustili da idu u Suhi Brod u Kozarcu, gdje se smjestila u kuću kod rođaka. Nakon nekoliko dana, kako je navela, počeli su da navraćaju vojnici i jednu ženu su odveli i silovali, a narednog dana odveli su i nju.

“Krećem uz stepenice s trogodišnjom kćerkom, uzimaju je iz naručja i daju svekrvi, kaže: ‘Neće vam biti potrebna’”, prisjetila se svjedokinja.

Kazala je da je odvedena u jednu sobu i silovana. Ispričala je da se sutradan pojavio tenk i da su 20-ak žena i djece iz kuće postrojili. Navela je da je vojnik nju poveo u tenk i da su se odvezli do jedne kuće.

- Rekao mi je da se skidam. Nisam htjela. On me je udario… i ja sam pala. Tad se dešava šta se dešava - kazala je TS-5 i dodala da su tog vojnika zvali i da su se vratili.

11. jula vraćeni u “Trnopolje”

Izjavila je da su 11. jula vraćeni u “Trnopolje”, a potom deportovani u Doboj.

Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Na teret su im stavljena mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika u “Trnopolju”, a Škrbić stražar. Damjanović je u svojstvu stražara optužen za zločine u “Trnopolju”, kao i u logoru “Keraterm”.

Na pitanja Odbrane, TS-5 je rekla da ona i svekrva nisu ništa jele dok su bile u “Trnopolju”, a da su hranu donosili samo za djecu. Puhaliću je kazala da nije bio kazan u kojem se kuvala hrana.

Branilac Savan Zec pitao je o razlikama u iskazima, navodeći da je ranije izjavila da je vojnik koji je silovao vozio tenk, a da na suđenju navodi da je bila druga osoba koja je upravljala tenkom. Zec je rekao da je to pitanje važno radi identifikacije počinioca. Svjedokinja je na kraju kazala da se ne sjeća zbog stresa koji je doživjela. Dodala je da je nedugo poslije rata oboljela od dijabetesa.

Svjedokinja TS-11 je kazala da je sa porodicom živjela u Kozarcu i da su odvedeni u logor. Rekla je da je tada imala 15 ili 16 godina. Kazala je da su ih pustili da idu kućama, ali da se ne može sjetiti da li je nju neko izvodio.

Tužilac Izet Odobašić podsjetio je da je u istrazi izjavila da su je odveli u objekat iza logora i da je silovao vojnik koji je imao prosijedu kosu. Svjedokinja je potvrdila da je bilo tako. Ona je objasnila da ima zdravstvene probleme i da uzima terapiju.

Suđenje se nastavlja 28. maja.