Na šestoj sjednici Gradskog odbora HDZ-a 1990 Livno jednoglasno je donesena odluka kojom je Mate Vukadin određen kao kandidat HDZ-a 1990 za gradonačelnika Livna. Mate Vukadin, rođen 1997. godine, magistar agronomije iz Podgradine trenutni je vijećnik u Gradskom vijeću Livna i zaposlen je u poduzeću Eko-sir Puđa d.o.o. Livno. Oženjen je i otac jedne djevojčice.
U nastavku donosimo predstavljanje kandidata za gradonačelnika Grada Livna:
- Poštovani sugrađani, prijatelji i poznanici,
Razmišljajući kako započeti predstavljanje svoje kandidature, kako najaviti da idem u utrku za koju će mnogi misliti da mi nije potrebna, riječi koje su mi često prolazile kroz glavu su porodica i budućnost. Pokušavajući sažeti sve što želim reći, shvatio sam da možda i ne trebam više od te dvije riječi. Porodica je stup današnjeg društva, bar bi trebala biti. Važnost porodice je vrijednost koju nosim iz svoje kuće, vrijednost kojoj su me naučili otac i majka. Danas imam i ja svoju porodicu, gledam prijatelje kako zasnivaju svoje porodice, gledam Livno prepuno porodice, različitih a opet istih. I dok razmišljam o budućnosti svog Livna, zamišljam ga kao grad u kojoj se svaka porodica osjeća dobro, kao grad u kojoj sve obitelji zajedno koegzistiraju, kao grad u kojem ostaju mladi jer imaju zašto ostati, jer ovdje imaju budućnost. Nemoguće je sačuvati pojam porodice bez osiguravanja svijetle, pravedne i posložene budućnosti. Jedno bez drugog ne ide, a oboje je ključno za očuvanje našeg društva i njegovog zdravlja, mentalnog i duševnog. I dok razmišljam, ne čini mi se to tako nemoguće.
Mogao bih vam sada nabrajati pojmove koji se najčešće vežu uz političku situaciju bilo kojeg grada ili zemlje u našem okruženju. Od korupcije pa sve do nepostojanja privrednih i poljoprivrednih politika. Ali zapravo duboko vjerujem da se komunikacijski narativ mora promijeniti. Da ga mi moramo promijeniti. I ja i vi. Nismo Luksemburg, ni Singapur, to je evidentno. Ni po BDP-u po glavi stanovnika, ni po stopi nezaposlenosti. Ali po mnogočemu vidim ljude ovog grada kako su sposobniji, duhovniji i perspektivniji od ostatka svijeta. Moguće da sam samo lokalpatriot, nije ni bitno u konačnici. Bitno je da čvrsto vjerujem da možemo drugačije. Pravednije. Poštenije.
Upravo zato smatram da prva stavka promjene mora biti bolji, konstruktivniji i plementiji narativ. Naivno bi bilo misliti da politika nije bitka, da ovaj posao na koji sam se odlučio nije borba. Ali borba može biti za, a može biti i protiv. Čini mi se, po svemu što sam vidio do sad da se dovoljno borilo protiv, da je vrijeme da se borimo za – ostanak mladih, za – stvaranje prilika, za – razvoj poljoprivrede, za – razvoj privredne politike, za – transparentnost, digitalizaciju, turizam, modernizaciju. Ne protiv čovjeka, sugrađanina, susjeda pa i prijatelja. Jer svaka loša, nepromišljena, podobna politička odluka radi direktno protiv svakoga od nas. Čini se logično, kao nešto što bi se trebalo podrazumijevati, kao zdrava logika, međutim čini se da nije.
Prije nego sam se odlučio upustiti u ovo razmišljao sam što bi moji politički oponenti mogli navesti kao moje nedostatke. Upravo zato što sam iluzije ostavio po strani (ali ne i vjeru), išao sam sagledati sve objektivne prepreke na koje bih mogao naići. Neiskustvo u upravljanju gradom svakako je jedna od prepreka, možda i objektivnih mana na koje će se moj protukandidat osvrnuti. I najprije sam razmišljao kako se obraniti od takve potencijalne optužbe. A onda sam shvatio da se ne trebam braniti od nečega što mi zapravo ide u prilog. Predugo političko iskustvo može, zapravo gotovo sigurno, donosi određeno sljepilo, tzv. imunitet na dobre promjene. Moje neiskustvo je ujedno i neiskustvo u donošenju odluka jer se tako mora, neiskustvo u zapošljavanju podobnih prije sposobnih, neiskustvo u utaji, korupciji i neiskustvo u razvojnoj stagnaciji.
Volio bih da ova politička utrka s moje strane bude u svjetlu isticanja koliko nas iskustvo i kontinuiranost određenih političkih struktura nisu dovele nigdje i koliko je možda zaista vrijeme za osvježenje tih istih struktura. Jer su i pojam porodica i pojam budućnost trenutno na vrlo krhkim nogama u našem gradu. A to bi nam trebali biti prioreti. U kakvom će svijetlu biti retorika mojih oponenata ne znam, ali bih volio da i njima prioritet budu za promjenu drugi, a ne da sami sebi budu svrha.
