I dok su migranti širom svijeta osuđeni sami na sebe, ne tretiraju se kao ljudi, osjećaju animozitet stanovništva zemlje u kojoj se nalaze, često se zanemaruje činjenica da postoje velike kulturološke razlike i među njima samima, zbog čega su česta i međusobna ubistva, a nerijetko su i u nemilosti policije, ništa bolja situacija nije ni u BiH s domicilnim stanovništvom.

Posebno je zabrinjavajuća situacija u Sarajevu, gdje su ubistva postala svakodnevica. I kao što migranti nerijetko stradaju ni krivi ni dužni, tako i ubistva u Sarajevu više nisu stvar samo mafijaških obračuna.

Prema već ustaljenoj praksi, višestruki povratnici u činjenju krivičnih djela su na slobodi i trivijalne probleme "rješavaju" pištoljem.

Usijana glava

Tome svjedoči i ubistvo Farisa Pendeka, koji se vraćao kući s prijateljima, a njegova jedina krivica je bila ta što je sjedio u automobilu s prijateljima, dok jedna usijana glava, presuđivani narkoman, nije odlučila da zbog „oduzimanja prvenstva prolaza“ ugasi jedan mladi život.

I dok gradom hara mafija, koja je manje-više poznata svim organima za provođenje reda, rješenja nakon ovakvih slučajeva se vide u povećanom broju policijskih službenika na ulicama i nasumičnom zaustavljanju ljudi. Glupa rješenja se vide i u smanjenju ograničenja sa 60 na 50 kilometara na sat, dodatno stvarajući još veće gužve, dok oni što su vozili 200 kilometara na sat i dalje to rade.

Prebacivanje odgovornosti

Građani se o ubistvima informiraju putem medija, dok službenih informacija nema. Odgovornost se prebacuje s jednih na druge. U isto vrijeme, u roku od 24 sata nakon ubistva u Doboju hapse se ubice i zakazuje se konferencija za medije, kako bi građani o svemu bili obaviješteni.

Dok građani osjećaju sve veći strah i sa zalaskom sunca bježe u kuće i stanove, jer se ne osjećaju sigurno, policijski komesar Fatmir Hajdarević i ministar unutrašnjih poslova KS Admir Katica ne nude nikakva rješenja.

Postavlja se pitanje koliko još Nermina Sulejmanovića, Anela Bećirovića i Adema Šumana treba da se desi da bi se shvatilo da su zakoni loši ili se ne provode kako treba? Do tada, najsigurnije je u četiri vlastita zida.