Demokratizacija koja je zahvatila političku scenu u RS krajem devedesetih, nakon suverene dominacije SDS-a, iznjedrila je čitav niz novih političkih opcija u ovom entitetu, među kojima je 1999. osnovana i Partija demokratskog progresa (PDP). Osnivač stranke je bio Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva SR BIH (od 1988. do 1991.), koji je karijeru prethodno gradio u akademskom svijetu.

 Od profesora do premijera

Ivanić je 1988. godine doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Nakon toga radio je kao docent na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci.

 Na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu izabran je za vanrednog profesora 1990., a dvije godine poslije prestao je predavati te je izabran na istu dužnost na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Ivanić je 1994. osnovao Srpski intelektualni forum, a iste godine je imenovan članom Ekonomskog vijeća Vlade Republike Srpske.

Nakon rata u BiH nastavio je raditi u Ekonomskom vijeću i predavati na ekonomskim fakultetima u Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu. Postdoktorski studij na Fakultetu društvenih nauka u Ujedinjenom Kraljevstvu završio je 1998. te se zaposlio kao predsjednik ureda kompanije “Deloitte”. Iste godine bio je profesor na Fakultetu društvenih nauka u Glazgovu. Ova „britanska veza“ ostat će do danas argument koji će protivnici ove stranke često potezati da je ova stranka navodno u službi njihovih interesa.

Iz profesorske fotelje Ivanić će ubrzo prijeći u premijersku. Na izborima 2000. PDP je osvojio 12,3 posto glasova, čime je postao treća stranka po snazi u ovom entitetu, poslije SDS-a i PDP-a. Nakon izbora uslijedit će koalicija PDP-a i SDS-a, a upravo će Ivanić postati premijer Republike Srpske.

PDP će tokom godina uglavnom zadržati poziciju treće najjače opcije koju će u prvim godinama svog postojanja uspješno koristiti da bude jezičak na vagi i redovni učesnik na vlasti, bilo sa SDS-om ili SNSD-om. Stranka će od prvog dana nastupati kao umjereno nacionalistička, moderno konzervativna, ekonomski liberalna, ali i proevropska. Ovo će u počecima PDP označiti kao stranka koja je po ideološkom opredjeljenju bila između lijevog SNSD-a i ekstremno nacionalističkog SDS-a.

Ivanićev mandat potrajat će do 2003. godine, kada će smjene Pedija Ešdauna (Paddy Ashodwn) dovesti do krize vlasti i izlaska iz nje PDP-a, koji je podržao manjinsku vladu Pere Bukejlovića.

Promjena raspoloženja u RS, u kojoj su Milorad Dodik i SNSD postajali sve popularniji, navest će i PDP da promijeni partnera, pa će u februaru 2006., osam mjeseci prije izbora, formirati novu Vladu RS, na čijem je čelu bio Milorad Dodik.

Na izborima 2006. u RS je uvjerljivo trijumfirao SNSD osvojivši 43,3 posto glasova, dok je PDP ostao treća po snazi stranka, ali je sa 6,7 posto glasova znatno zabilježio znatni pad podrške. Ipak, PDP će ostati u koaliciji sa SNSD-om kao značajno inferioran partner. Ipak, od samog starta počet će ozbiljni problemi između koalicionih partnera.

Novom vlašću SNSD će upravljati suvereno, redom odbijajući zahtjeve i prijedloge koji su dolazili u PDP-a. Konačno, početkom 2009. doći će do definitivnog pucanja koalicije između SNSD-a i PDP-a koja potom nikada više nije obnovljena ni na jednom nivou. Zbog raskida ovog partnerstva Ivanić je tada podnio neopozivu ostavku na mjesto predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

 U sjeni SNSD-a

Otad do danas SNSD će nastaviti suvereno vladati Republikom Srpskom, a PDP sa SDS-om formirati opozicioni blok koji više od decenije pokušava da se vrati na vlast u Republici Srpskoj.

Izbori 2010. bili su gotovo preslika onih od prije četiri godine. SNSD je ponovo uvjerljivo pobijedio sa 43,3 posto glasova, SDS je bio drugi 22,19 posto, a PDP treći sa 6,4 posto, što je Dodikovoj stranci garantiralo još jedan mandat.

Najbliže osvajanju vlasti bila je koalicija SDS-a i PDP-a, kojoj se u međuvremenu pridružio i Narodni demokratski pokret bivšeg predsjednika SDS-a Dragana Čavića.

Ekonomska kriza i neispunjena obećanja bitno su oslabili SNSD, koji je na izborima 2014. doživio pad od čak 10 posto glasova, osvojivši 32,2 posto glasova i 29 mandata. SDS je, s druge strane, osvojio 26,2 posto glasova i 24 mandata, DNS, SNSD-ov koalicioni partner osvojio je 9,2 glasa i osam mandata, dok je PDP završio kao četvrti sa 7,4 posto glasova i sedam mandata. Koalicija Domovina (savez probosanskih stranaka), NDP i Socijalistička partija imali su po pet mandata.

Iako su se u SDS-u i PDP-u nadali da bi Socijalistička partija i Petar Đokić mogli promijeniti stranu i pridružiti se njihovoj većini, do toga nije došlo, a formiranje nove većine kojom će SNSD nastaviti vladati u ovom entitetu na kraju je bilo obilježeno „aferom dva papka“, tj. dobivanjem dva dodatna glasa za SNSD-ovu većinu od opozicionih zastupnika. Krajem 2014. bit će objavljen snimak na kojem čujemo premijerku Republike Srpske Željku Cvijanović kako govori o kupovini zastupnika radi formiranja parlamentarne većine, koje u razgovoru naziva „dva papka“.

Ipak, SDS i PDP imat će puno više uspjeha na državnom nivou. Mladen Ivanić pobijedio je Željku Cvijanović u utrci za člana Predsjedništva BiH, dok su SDS i PDP osvojili dovoljno glasova da sa SDA, HDZ-om i DF-om (kasnije SBB-om) uđu u Vijeće ministara. Za razliku od Dodikovog SNSD-a, koji je prethodnih godina u državnoj vlasti pravio niz blokada i sukoba, SDS i PDP su se kao dio državne vlasti ponašali konstruktivno, uz korektan mandat ministra vanjskih poslova Igora Crnatka.

No, to neće doći bez naplate. Činjenica da su ušli u državnu vlast iako je na entitetskom nivou vladao SNSD i da su se ponašali konstruktivno bila je praćeno žestokom propagandom SNSD-a i njemu bliskih medija da su SDS i PDP sluge Sarajeva, da rade za strance i izdaju interese Republike Srpske.

Na izborima 2018. SNSD će stagnirati na 32 posto, SDS će sa 18 posto glasova doživjeti značajan pad, dok će se PDP dići na preko 10 posto glasova. Ipak, rast DNS-a na skoro 15 posto glasova, kao i Socijalističke partije na 8 posto, bit će dovoljno vladajućoj koaliciji da osigura sebi još jedan mandat.

Ipak, događaji koji su slijedili išli su naruku rastu i razvoju PDP-a. Ubistvo Davida Dragičevića u martu 2018. godine, za koje je njegov otac Davor optužio vlasti u RS, dovelo je do masovnih protesta u Banjoj Luci i otpora građana prema SNSD-ovoj vladavini.

 Rebrendiranje stranke

U ovom periodu krenut će i snažno rebrendiranje PDP-a. Ova stranka počet će sve više biti percipirana kao urbana stranka, s posebnim rastom popularnosti u Banjoj Luci. Istovremeno, za razliku od sve ostrašćenijeg nacionalizma i radikalnih politika SNSD-a, PDP će nastupati daleko umjerenije i zagovarati kompromis u BiH. Osim toga, PDP će biti možda i jedina većina stranka u RS koja će iskazivati jasno proevropsko opredjeljenje i vrijednosti. Tako će, primjerice, Dodikovo čestitanje bjeloruskom diktatoru Aleksandru Lukašenku na pobjedi nakon pokradenih izbora naići na oštru osudu i reakciju Igora Crnatka.

Istovremeno, PDP će najkvalitetnije brendirati nove mlade kadrove stranke, s Draškom Stanivukovićem i Jelenom Trivić na čelu, koji su u kratkom vremenu, zahvaljujući odličnom korištenju društvenih mreža doživjeli ogromnu popularnost.

SDS je imao krizu rukovodstva i postojao sve bezidejniji pa je PDP djelovao daleko svježije i energičnije.

Lokalni izbori u Banjoj Luci 2000. godine dovest će do pobjede PDP-ovog Draška Stanivukovića i poraza SNSD-a u ovom gradu nakon dvije decenije.

Ipak, PDP sve to neće kapitalizirati. Američke crne liste, sukob s visokim predstavnikom, podrška Putinu u jeku agresije na Ukrajinu, novi val najava otcjepljenja očito su naišli na odobravanje u RS, pa se na izborima 2022. SNSD vratio na poziciju najjače političke opcije sa 41 posto osvojenih glasova. SDS je ostao na svojih 18 posto, a PDP se vratio na treće mjesto s osvojenih 12 posto glasova, čime je poboljšao svoje prethodne rezultate, ali ne značajno.

Najveći uspjeh iz ove stranke imala je Jelena Trivić u utrci za predsjednicu RS, koja je u izbornoj noći čak i proglasila pobjedu, ali su zvanični rezultati pokazali da je ipak pobijedio Milorad Dodik sa 47 posto glasova nasuprot Trivić, koja je imala 43 posto. Trivić i PDP do danas tvrde da je na sceni bila izborna krađa.

No, kada se uzmu u obzir dešavanja nakon izbora, PDP teško da može zadržati optimizam. Mnogi su razočarani načinom na koji Draško Stanivuković upravlja Banjom Lukom, a iako dalje u PDP-u, od nekoć velikog protivnika i kritičara, danas je u relativno dobrim odnosima s Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om. S druge strane, Jelena Trivić, popularna bivša potpredsjednica ove stranke, napustila je PDP i osnovala novu političku stranku.

U situaciji kada Dodik ponovo kreira politički ambijent i narativ u Republici Srpskoj, sada kroz napad na institucije BiH i sukobe s visokim predstavnikom, PDP ponovo djeluje pomalo izgubljeno i neorganizirano, s brojnim unutrašnjim problemima.

Kako sada stvari stoje, PDP je u RS u silaznoj putanji.

 BiH kao okvir za RS

Infrastrukturno, ova stranka nikad nije uspjela postati masovna, ograničavajući svoje djelovanje na urbanija područja i veće gradove u RS. Ipak, ideološki gledano, vjerovatno je riječ o najumjerenijoj političkoj opciji u Republici Srpskoj, s obzirom na to da je PDP jedina stranka koja otvoreno ističe svoj proevropski karakter. Po pitanju Bosne i Hercegovine, iako se protivi prijenosu nadležnosti poput SNSD-a i dodatnom jačanju centralnog nivoa vlasti, PDP ne nastupa separatistički, umjesto toga zauzimajući stav da RS i srpski narod svoje interese mogu ostvarivati kroz dejtonsku Bosnu i Hercegovinu, zagovarajući da Republika Srpska bude njen motor i predvodnik.

Dva predsjednika

PDP je od osnivanja imao dva predsjednika. Mladen Ivanić na ovoj poziciji bio je od osnivanja 1999. do povlačenja s ove pozicije 2015., kada ga je na mjestu čelnika stranke zamijenio Branislav Borenović, koji je do danas predsjednik PDP-a.