Danima iz Gaze dolaze dramatične informacije o stradanjima civila, uglavnom djece i žena, ali i humanitarnih i zdravstvenih radnika i novinara. Mete napada su civilni objekti, bolnice, objekti UN-a, izbjeglički konvoji, a od jutros stižu zabrinjavajuće vijesti o haotičnom stanju u bolnici Al Šifa (Al-Shifa), koju je gađala izraelska vojska, a zatim ušla u kompleks gdje ispituje osoblje i pacijente.

- Gaza je groblje civiliziranog svijeta. Gdje su međunarodne organizacije za očuvanje mira, organizacije za ljudska prava, humanitarne organizacije, gdje su arapske zemlje, gdje je ljudska savjest? – kaže Armin Kržalić, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminolgiju i sigurnosne studije UNSA.

Želja za osvetom

U razgovoru za “Avaz” Kržalić dodaje da izraelska osveta za operaciju Hamasa 7. oktobra pokazuje svu moguću destrukciju koja je proizvod ljudske zaslijepljenosti i moći, te da se Izrael ponaša kao jedina dominantna sila u regionu, kojoj niko ništa ne može i koja radi šta želi. Želja za osvetom pojačana je uvjerenošću režima koji se do 7. oktobra smatrao neranjivim, podjelama u izraelskom društvu i željom premijera Benjamina Netanjahua (Netanyahu) za autokratskom vlašću.

- Izraelski napadi na bolnice, škole, civilne stambene komplekse, izbjegličke kampove humanitarne organizacije, kao i plansko raseljavanje Palestinca, prema stručnjacima UN-a, predstavljaju „drsko kršenje međunarodnog prava i ratne zločine“. Napadi na navedene komplekse u kojima se nalaze civili, uključujući žene i djecu, ljekari, međunarodno humanitarno osoblje, u potpunosti je kršenje pravila proporcionalnosti i kršenja pravila razlike između legitimne vojne mete i civila. Svakodnevno, satno bombardovanje civila i djece u Gazi dostiglo je katastrofalnu prijelomnu tačku, koja usljed nedostatka hrane, vode, lijekova, goriva i osnovnih zaliha i ugrožava zdravlje ljudi i vodi ovo područje u humanitarnu katastrofu – kaže Kržalić.

Podsjeća da je Izrael dužan da se pridržava međunarodnog humanitarnog prava, Ženevske konvencije iz 1949. i protokola iz 1977. godine, prema kojima civili ni u kom slučaju ne bi trebali biti meta.

Međunarodno humanitarno pravo

- Osnovno načelo međunarodnog humanitarnog prava je da civili ne bi trebali biti meta. Osim toga, jasno se navodi da se napad ne smije izvesti ako se “očekuje da će on izazvati slučajne gubitke civila, ranjavanje civila, štetu na civilnim objektima ili njihovu kombinaciju”, što bi bilo pretjerano u odnosu na očekivanu vojnu dobit. Postoje i mnoge druge odredbe, koje također zabranjuju uzimanje talaca, pretjerano uništavanje i prisvajanje imovine i napade na bolnice, ali i da se mora omogućiti pristup humanitarnoj pomoći za civile u nevolji. Izrael je, napadom na Gazu, a prešutnim odobrenjem savremenog svijeta, pogazio sve navedene međunarodne standarde i sahranio ih na krvavoj palestinskoj zemlji – ističe Kržalić.

U prilog ovakvoj ocjeni citira izvještaje Amnesty Internationala, koji je saopćio da su “u svojoj namjeri da iskoriste sva sredstva da unište Hamas, izraelske snage pokazale šokantno zanemarivanje života civila”.

- Uništavali su ulicu za ulicom stambenih zgrada, masovno ubijajući civile i uništavajući osnovnu infrastrukturu, dok nova ograničenja znače da Gaza brzo ostaje bez vode, lijekova, goriva i struje. Svjedočenja očevidaca i preživjelih naglašavala su, iznova i iznova, kako su izraelski napadi desetkovali palestinske porodice, uzrokujući takvo uništenje da preživjeli rođaci imaju samo ruševine po kojima će se sjećati svojih najmilijih - kazala je Agnes Kalamar (Agnès Callamar), generalna sekretarka Amnesty Internationala.

Kržalić navodi da Amnesty International upozorava kako je već 16 godina izraelska ilegalna blokada učinila Gazu najvećim svjetskim zatvorom na otvorenom, te da međunarodna zajednica mora djelovati sada, kako bi spriječila da ona postane džinovsko groblje. Amnesty je pozvao izraelske snage da odmah prekinu nezakonite napade, a saveznike Izraela da odmah uvedu embargo na oružje. Kržalić naglašava da međunarodna zajednica ne želi da čuje objektivan glas razuma, već čuje samo glas Izraela da ima pravo na samoodbranu.

Samoodbrana

- Ovo pravo je definisano u članu 51. Povelje UN-a, „ako dođe do oružanog napada“, na šta se je Izrael i pozvao i pravdao svoj pohod u rat. Međutim, ostvarivanje ovog prava na samoodbranu i dalje je podložno međunarodnom humanitarnom pravu. Drugim riječima, zakonito korištenje samoodbrane ne dozvoljava državi da pribjegne neograničenim sredstvima i podliježe pravilima ratovanja kako bi se patnja u oružanim sukobima svela na minimum. Nadalje, Međunarodni krivični sud opisuje ratne zločine kao "teške povrede Ženevskih konvencija", kao i "druga ozbiljna kršenja zakona i običaja koji se primjenjuju u međunarodnim oružanim sukobima". Ovo obuhvata kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući neke od navedenih odredbi. Zločini protiv čovječnosti uključuju ubistvo, istrebljenje i deportaciju ili prisilno premještanje stanovništva „kada su počinjeni kao dio široko rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, uz saznanje o napadu“. Prema onom što možemo pročitati u izvještajima Amnesty Internationala, navedeni zločini su samo kap u moru koje mi znamo, a koje Izrael čini na području Gaze i okupirane Zapadne obale, dok to međunarodna zajednica slijepo posmatra ili, da budem korektan, sa zabrinutošću posmatra ili osuđuje – kaže profesor Kržalić.

Naš sagovornik podsjeća da građani BiH znaju šta znači kada su svjetske vlade zabrinute za vas, kada ste pod međunarodnom zaštitom, a svi vas zaborave i ostave na nemilost neprijatelja.

- To je duboko u našoj podsvijesti i duboko u našim kostima. Historija nas uči da je taktika odugovlačenja djelovanja od međunarodne zajednice i UN-a dovela do genocida u Ruandi i Bosni i Hercegovini krajem XX vijeka. “Greškom, pogrešnom procjenom i nemogućnošću da se prepozna obim zla s kojim su suočene, Ujedinjene nacije nisu učinile svoj dio posla kako bi pomogle da se spasi narod Srebrenice”, naveo je Annan 2000. godine u svom Izvještaju o padu Srebrenice. Dalje Annan u Štokholmu 2004. godine, na Konferenciji o prevenciji genocida, kaže: “Masovna ubistva u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi su sramota za UN, jer su strašni zločini počinjeni pred očima naših trupa. Bili smo u stanju da spriječimo te zločine, ali umjesto toga, mi smo povukli svoje trupe. Zemlje, članice Vijeća sigurnosti, počinile su grešku. U biti svi smo mi zakazali”. To je ujedno bila najveća mrlja UN-a. I tada smo slušali obećanja da se to nikad više ne smije i neće ponoviti. Međutim, evo već početkom XXI vijeka taktika odugovlačenja djelovanja je dovela da su međunarodno humanitarno pravo i UN kao kolektivna organizacija sigurnosti ovog puta sahranjeni u Gazi. Mi nemamo niti jednu organizaciju koja može sigurno dostaviti humanitarnu pomoć, koja može biti kredibilan faktor organizovanja pregovora, koja može garantirati sigurnost humanitarnog osoblja i njihovih institucija. Što je i najhitnije, instituciju koja može narediti zaustavljanje zločina u Gazi. U Gazi je sve postalo legitimna meta. Na sceni je Machiavelli pristup „cilj opravdava sredstva“. Međunarodno humanitarno pravo i institucije kolektivne sigurnosti su mrtve. Moć je izašla iz boce da se testira na terenu – ističe Kržalić.

Genocid i humanitarna katastrofa

Vrijeme da se spriječi genocid i humanitarna katastrofa u Gazi već je isteklo, upozorava naš sagovornik, samo je pitanje ko će biti novi Kofi Anan (Annan) da to prizna.

- Ali još ima vremena da se spase životi nerođenih beba, djece, izgladnjelih civila, starijih osoba, ljekara, medicinara i svih tih uplašenih duša. Zbog toga mi ovdje iz Bosne i Hercegovine apeliramo i molimo međunarodnu zajednicu, arapske zemlje, a posebno saveznike Izraela, uključujući zemlje članice EU, SAD i UK, da traže od Izraela da odmah prekine protivpravne napade i da se pridržava međunarodnog humanitarnog prava, uključujući preduzimanje svih mjera predostrožnosti kako bi se posljedice po živote civila i štetu na civilnim objektima svele na najmanju moguću mjeru. Da se uzdrži od direktnih napada na civile i civilne objekte, neselektivnih i nesrazmjernih napada, da dozvoli nesmetanu dostavu humanitarne pomoći civilima, te ukine ilegalnu blokadu Gaze koja predstavlja kolektivnu kaznu i predstavlja ratni zločin. Da Izrael povuče sramnu, fašističku naredbu o “evakuaciji”, zbog koje je više od milion ljudi raseljeno. Također, tražimo da Hamas i druge oružane grupe odmah prekinu namjerne napade na civile, neselektivno ispaljivanje raketa i uzimanje talaca. Oni bi trebali bezuslovno i odmah osloboditi sve civilne taoce – ističe profesor Armin Kržalić.