Benjamina Karić nastavlja tradiciju gafova i nebuloza njenog prethodnika Abdulaha Skake. Samo puno gore od njega. Za razliku od Skake, čiji su gafovi bili samo bezazlene i komične izvale, benigni odraz njegovog ograničenog vokabulara, oni Karićkini su mnogo opasniji. Naime, usljed njene bolesne ambicije i ciljanja na pozicije koje uveliko nadilaze njenu funkciju, ali i intelektualne sposobnosti, ona redovno proizvodi političke i diplomatske skandale, a da i ne trepne zbog toga.

Politički lešinar

Benjamina Karić, osoba na danas simboličnoj funkciji gradonačelnice Sarajeva, institucije s krajnje ograničenim ovlastima i budžetom, koja bi se trebala baviti stvarima poput otvaranja vrtića i obnove fasada, stiže sve – prepucava se sa Zoranom Milanovićem, napada Vladu Hrvatske, „rješava izraelsko-palestinski konflikt“, uređuje program SFF-a, nagovori se ambasadorici Izraela, a usput stigne i protiv vlasti koju čini organizirati, ili bolje rečeno kidnapirati, proteste podrške narodu Gaze da na patnji ljudi iskamči koji glas ili aplauz neprosvijećene mase.

No, sve ove teme Karić obrađuje nediplomatski, diletantski, ostrašćeno i nedotupavo, redovno se blamirajući i priređujući bruku glavnom gradu i zemlji koju predstavlja.

U svom posljednjem diletantsko-populističkom istupu Karić se okomila na Vladu Republike Hrvatske i njene službenike.

Ogorčena komentarom na račun skupa podrške narodu Gaze u Sarajevu, na kojem je održala srceparajući govor, Karić se dugačkim pismom okomila na izvjesnog Zvonimira Milasa, kojeg je oslovila kao „državnog sekretara Hrvatske“.

Gradonačelnica Karić, koju su iz anonimnosti postavili na čelo Sarajeva nakon što su joj kolege prevarile gospodina Bogića Bogićevića, po običaju je promašila „ceo fudbal“.

Zvonko ili Zvonimir

Naime, Zvonimir Milas kojem je Karić uputila pismo omalovažavajući i državu Hrvatsku nije „državni sekretar Hrvatske“.

Spomenuti Milas, poznat po izrazito desničarskim stavovima, tek je jedan od savjetnika (za međunarodne odnose) Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj.

„Državni sekretar“ kojem je odgovorila Benjamina Karić, optužujući ga za „elementarno nepoznavanje prilika u Sarajevu“, dok ona, kako vidimo, prilike u Hrvatskoj poznaje perfektno, zove se Zvonko Milas.

Pa, Zvonko ili Zvonimir, ko će primijetiti te sićušne razlike u imenima i promisliti šta pišeš i kome pišeš, posebno kad obnašaš važnu i visoku poziciju u društvu, s koje pišeš i govoriš ne samo u svoje nego u ime stotina hiljada građana koje predstavljaš.

Teško je razmišljati o takvim sitnicama kada si „navučen“ na lajkove kao Bare iz „Majki“ na žuto. Šta te briga, bitno je da ti na kraju kliču domaćice i polupismeni lumpenproletarijat koji još manje od tebe zna ko je Zvonko, a ko Zvonimir, i koji misli da je bit politike u ispraznom lupanju po tastaturi i „nek' im se vala nagovorila“ filozofiji, koja na njih u konačnici može jedino sručiti bijedu i propadanje.

Hit-lista

Naravno, posljednji ispad samo je jedan u nizu blamaža gradonačelnice. Vrijedi i podsjetiti se na to da je nakon Hamasovog terorističkog napada i brutalnog izraelskog odgovora poručila da „sve žrtve treba podjednako osuditi“, kršćanima je umjesto Božića čestitala kalendar, gradonačelnika Beograda je iz čista mira nazivala „neškolovanim nasilnikom“, odlikovanja je dijelila uličnim desničarskim ekstremistima, SFF-u je prijetila otkazivanjem finansiranja kao da ih iz svog džepa plaća, itd...