Veliko je političko umijeće, tj. veliki nedostatak istog uspjeti protiv sebe ujediniti 12-13 stranaka i onda izgubiti najprije Predsjedništvo BiH, pa potom i vlast na svim nivoima. No, Izetbegoviću je to pošlo za rukom. Pride je došao u sukob i s ključnim zapadnim državama, pa sad, sirot, stjeran u kut, nastoji najvažnije saveznike kojima BiH i Bošnjaci civilizacijski i politički teže predstaviti kao dušmane, sve uz pozivanje muslimanskih zemalja preko arapskih država da se u većoj mjeri uključe u dešavanja u BiH.
U Salki je spas
Za to vrijeme njegovi najbliži saradnici završavaju ili pod optužnicama ili u bjekstvu. Fadil Novalić prvostepeno je osuđen za ''respiratorni'' kriminal, Asim Sarajljić, iako nije osuđen, snimljen je u krivičnom djelu, Fikret Prevljak se dao u bijeg u strahu od istraga, njegov najbliži saradnik Osman Mehmedagić Osmica pod brojnim je istragama...
Salko Zildžić, pak, Bakirov batinaš iz Tuzle, već je toliko neinteligentan da pada na mnogo banalnijim stvarima – njega hapse u Srbiji zbog pištolja koji pokušava prošvercovati i pride policajcima strane države maše iskaznicom OSA-e, iako zvanično nije evidentiran kao njen saradnik. To za sobom otvara i novu aferu, nimalo naivnu – po kom osnovu i s kojima zadacima su jurišnicima SDA dijeljene iskaznice državne obavještajne službe, a dijeljene su, bezbeli, od Osmice.
Upravo Zildžićev primjer savršeno demonstrira viziju države Bakira Izetbegovića – to je tek jedan begovski posjed na kojem se institucije, resursi, ministarstva, službe, agencije rastaljuju unutar kruga vladajuće halke koju čine moralni i ljudski kapaciteti poput Zildžića, Prevljaka, Osmice... Uostalom, svoje feudalno-familijarne vizije društva Izetbegović više i ne krije, pa je tako nedavno izjavio da je stranku naslijedio od oca, na šta je reagirao i američki ambasador Majkl Marfi (Michael Murphy), koji mu je poručio da nije ni kralj ni sultan.
Brod koji tone
No, Bakir sebe i svoju poziciju u društvu očigledno tako shvata. I dok se brod zvani SDA urušava s gubitkom vlasti, aferama i sramotama, Bakir Izetbegović i ne pomišlja da napusti kormilo.
A upravo bi to učinio da je, osim stranke, od svog oca naslijedio i zrno mudrosti. Naime, u sličnoj situaciji kao i danas SDA je bila početkom dvijehiljaditih. Nakon poraza na izborima 2000., brojnih afera, “Pogorelica”, političkih ubistava, veza s islamskim radikalizmom i ogromnog pritiska Zapada, Alija Izetbegović povukao se s čela SDA i kormilo stranke prepustio umjerenom Sulejmanu Tihiću, koji je SDA u narednim godinama modernizirao i od radikala počistio te je od 2002. ponovo učinio dijelom vlasti, ali i poželjnim partnerom u očima međunarodne zajednice. Smrt Tihića i Izetbegovićevo preuzimanje stranke 2014. značili su i povratak najmračnijih struktura u vrh stranke, sve sa njihovim radikalizmom i zloćudnim metodama djelovanja.
Ti grijesi im sve snažnije dolaze na naplatu, ali, za razliku od svog oca, Bakir i ne pomišlja da spasi stranku tako što će s njenog čela ukloniti sebe i svoje ljude. A s njima na čelu, ovako kompromitirana, SDA može samo nastaviti propadati. Što za Bosnu i Hercegovinu možda i nije loše.
Kongresni falsifikat
Ni pripreme za Kongres SDA, koji je najavljen za 14. oktobar, nisu prošle bez kontroverzi i sumnjivih radnji koje pokazuju da se pobjeda nastoji po svaku cijenu osigurati Izetbegoviću. U javnost je procurio dokument u kojem svih šest predsjednika regionalnih odbora SDA u RS pruža podršku Bakiru Izetbegoviću, na šta je reagirao Šemsudin Mehmedović, potencijalni protukandidat Izetbegoviću, kazavši da se radi o falsifikatu.