Rajmohan Gandi (Gandhi), unuk Mahatme, poznati je historičar i istraživač, autor više nagrađenih knjiga i profesor. 

Evo kako je govorio Rajmohan Gandi za "Dnevni avaz" 2010. godine. 

Tragedija u Pakistanu je i naša tragedija u Indiji, to bi moglo biti šansa da popravimo naše ljudske,

međudržavne i svake druge odnose, rekao je, između ostalog, u ekskluzivnom razgovoru za „Avaz“ unuk Mahatme Gandija (Gandhi), ne manje slavni historičar Rajmohan Gandi, autor više nagrađenih knjiga i profesor na Univerzitetu u Ilinoisu. Od 11. septembra 2001. Rajmohan Gandi u sklopu svog intelektualnog angažmana bavi se dijalogom između islamskog i neislamskog svijeta.

Od 2002. povjereno mu je da predvodi poznatu inicijativu koja je u te svrhe osnovana u Švicarskoj. Od prošle godine on je predsjednik i Inicijative za međunarodne promjene (Initiative of Change International).

Ljudski duh

Ostale su zapamćene njegove riječi kada je u prvoj polovini ove godine posjetio okupiranu Gazu:

„Sovjetski savez se raspao, južnoafrički apartheid isto tako je smrvljen, pa će se i okupacija Palestine raspasti.“

Za „Avaz“ profesor Gandi kaže da se danas trebamo prisjetiti kako se svijet mora osloboditi i svojih predrasuda o islamu.

Kako to uopće izgleda kada nekoga usporede s Vašim djedom Mahatmom Ghandijem, kako se Vi osjećate i šta to, zapravo, znači?

- Osjećam se, naravno, ponosnim. No, prije svega to mi vraća nadu da mirni otpor, ljudsko nemirenje s neprilikama, uz uzdržavanje od nasilja, dakle nenasilno pokazivanje univerzalne principijelnosti, ta istrajnost znači da je ljudski duh spreman nadvladati mnoge nedaće na ljudski način.

Oduvijek sam želio upitati nekoga iz Gandijeve porodice kako reagirate kada nekoga, zbog njegovih zasluga, proglase Gandijem u nekom drugom dijelu svijeta, van Indije? Evo, recimo, kao Ibrahima Rugovu na Kosovu...

- Pa, mislim da je to velika stvar. To je divno ako ljudi žele biti Gandi u svojim gradovima, državama i uraditi nešto neobično gradeći mostove i boreći se bez nasilja. Da, to je dobro. Presretan sam što je Gandi i dalje istinski primjer ljudima.

Uključili ste se odmah u humanitarne apele za pomoć Pakistanu, jer smatrate da humanitarni odgovor u sebi sadrži i politič ki potencijal. Kako?

- Ako išta napravi novu priliku da popravimo naše odnose, onda će to učiniti ova tragedija. Sada je trenutak da se stvori nova klima u našim odnosima. 

Ne kažem da će se to dogoditi, ali mnogo toga zavisi od politike, od svih građana, od akademije i umnogome od medija. I zato mi sada na to moramo stalno podsjećati, jer ova humanitarna tragedija potrajat će neko vrijeme. Moramo pomagati ljudima koristeći to kao pozitivan primjer za politiku.

Iskoristiti priliku

Kakvu biste poruku mogli poslati drugim ljudima koji teško prevazilaze posljedice svojih etničkih sukoba, poput nekih ljudi na Balkanu, recimo?

- To je odlično pitanje. Pa, postoje neke ljudske i humanitarne krize koje nas uzdižu iznad naših svađa. I kada se to dogodi, takvu priliku moramo iskoristiti.

Šta bi, zapravo, rekao Vaš djed danas, ako to možete interpretirati i kao Gandijev biograf i historiča koji je izučavao njegov životopis?

- Mislim da bi on želio pokrenuti na hiljade indijskih ljudi i žena i otići u poplavljena područja i tamo služiti, pomagati fizički ljudima koji su nastradali. To bi Mahatma uradio da je živ.

Budući da je to dio Vašeg angažmana, kako vidite ovdašnju atmosferu u kojoj se Amerika proziva za islamofobiju?

- Da, postoje znaci toga među pojedinim grupama, ali to nije cijelo američko stanovništvo. Većina Amerikanaca neće upasti u ove gluposti i mentalno veoma ograničene negativnosti. Ali, to (islamofobija, op. a.) je tu. 

I to je takav apsurd. Evo, u Pakistanu ne možete generalizirati. Pogledajte, većina njih bori se za život, znači oni vole život i nisu ljudi koji „vole smrt“, kako se muslimanima često podmeće kada se govori o terorizmu. Amerikanci neće upasti u gluposti

Može li se, zbog svih ružnih slika, islam ipak svrstati u neke stereotipe?

- Naravno da ne može i naravno da ne smije. Apsolutno ne smije! Ja često govorim da se uzmu primjeri: Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Kambodža, Ruanda, Šri Lanka... Recite mi, molim vas, koju je ulogu islam igrao u svim tim masovnim ubijanjima?! Misliti da između islama i nasilja postoji veza je suprotno zdravoj logici i suprotno historijskim faktima. Skoro svako poglavlje u Kur’anu počinje prostom, milošću i zahvalnošću. To je islam i Amerika to mora razumjeti.