Teška sudbina poigrala se 23-godišnjim mladićem Hasanom Sejdinovićem, rođenim s Downovim sindromom. Od osnovne do srednje škole morao se boriti se i dokazivati da hoće i može postići više nego što drugi misle. Pet godina njegova majka Edisa dovozila ga je iz dalekog sela Džakule u OŠ „Hasan Kikić“ u Gračanicu radi procesa inkluzije. Nakon toga Hasan je pohađao srednju školu u Zavodu za djecu ometenu u razvoju u Tuzli, smjer kuhar, a s majkom je živio kao podstanar.
A onda je došla 2019. godina. Nakon očeve smrti nije posustao, prvo je dobio diplomu kuhara, a onda je postao i šampion u utrci na 200 metara na Specijalnoj olimpijadi u Abu Dabiju i osvojio je zlatnu medalju, prvu za Bosnu i Hercegovinu.
U rodnom gradu mu se organizirao dostojanstven doček. Priznanja i simbolične nagrade stižu i s drugih strana, ali radost je pomiješana s tugom jer je ovaj mladić medalju osvojio iz podstanarske sobe, a stan, poput njegovih drugova i drugarica iz Sarajeva, Tuzle i Novog Travnika, neće dobiti.
Ove godine otišao je i na novu Specijalnu olimpijadu u Berlin, a iako se nije okitio medaljom, četvrto mjesto u skoku udalj i specijalno priznanje veliki su uspjeh. U međuvremenu je pokrenuta humanitarna akcija za stambeno zbrinjavanje zlatnog olimpijca. Sakupljeno je 36.000 maraka i tu se stalo. Hasanova majka za mjesec kreće u novu akciju da sinu osigura dom, jer više se ne uzda u državu.
