Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić je u izjavi povodom 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone UN-a" Srebrenica kazao kako je genocid kulminacija stravičnih zločina počinjenih širom Bosne i Hercegovine.

- Genocid u Srebrenici je kulminacija stravičnih ratnih zločina, koji su tokom agresije i etničkog čišćenja počinjeni u Bijeljini, Zvorniku, Sarajevu, Prijedoru, Bratuncu, Vlasenici, Kotor Varošu, Foči, Višegradu, Doboju, Nevesinju, Kalinoviku i mnogim drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine.

"Svezali su nam ruke i onemogućili da se branimo"

Od 1992. do 1995. godine, svijet je gledao i tolerisao zločine, logore, silovanja, spaljivanje civila, iako su slike, snimci i svjedočenja preživjelih, čvrsto svjedočili o užasu koji se čini nad Bošnjacima. Uz ovu nepravdu, svezali su nam ruke, uveli embargo na oružje i onemogućili da se branimo.

Iako je Vijeće sigurnosti UN-a, nekoliko dana nakon masakra na školskom igralištu u Srebrenici, 16. aprila 1993. godine usvojio je Rezoluciju 819, kojom je ovaj grad proglašen „zaštićenom zonom“, ovakav kukavički odnos međunarodne zajednice i svijeta, ohrabrio je zločince da počine novi genocid na evropskom tlu. Genocid u Srebrenici, najveći zločin u Evropi nakon holokausta.

Srebrenica, grad sa bogatom historijom, prepoznatljiv po rudnicima koje su koristili i stari Rimljani, ali i ljekovitim Guber vodama i prirodnim ljepotama, od aprila 1993. godine, postaje najveći logor u srcu Evrope, u kojem se nalazilo blizu 60.000 Srebreničana, Bratunčana, Vlaseničana, Zvorničana i drugih stanovnika iz okolnih općina. „Zaštićena ili sigurna zona“, za njih je bila nada da će preživjeti.

Mrlja na obrazu i savjesti međunarodne zajednice

Mnogi su uspjeli preživjeti bježeći šumama prema slobodnoj teritoriji nakon pada Srebrenice, ali njih 8.372, nažalost, nije. Počinjen je genocid. Tako je „sigurna zona“ UN-a postala najveća mrlja na obrazu i savjesti međunarodne zajednice i cijelog svijeta u novijoj historiji, ali i najveća rana u historiji bošnjačkog naroda i naše domovine.

Naš put je istina i pravda, zasnovan na činjenicama i presudama. Genocid u Srebrenici je čvrsto dokumentovan i presuđen. Haškim i drugim presudama istina o genocidu je zacementirana u historiji svijeta. I oko toga nema rasprave. Obaveza nas i naših generacija koje dolaze, jeste da govorimo istinu, istražujemo, pišemo, podsjećamo...

Danas ovdje u Potočarima, pred tabutom 15-godišnjeg dječaka Elvira, još trojice maloljetnika i 26 drugih Podrinjaca kojima ćemo klanjati dženazu, zajedno dajemo čvrsto obećanje da ćemo zauvijek nastaviti tražiti nedužno ubijene u genocidu, čije se kosti nalaze širom Podrinja, insistirati na procesuiranju svakog ratnog zločinca i truditi se da preživjelima omogućimo bolji život.

Trajni dug i obaveza

To je naš trajni dug i trajna obaveza.

Od 11. jula 2023. godine u bosanskoj dolini šehida će biti 6.751 mezar. U ovom broju satkani su životi, sudbine, želje, uspomene, djetinjstva, prvi koraci i izgovorene riječi, pisma, fotografije, bajrami i ramazani, ljetovanja, miris Drine, svježina podrinjskog zraka...

Molim Boga da njihovim dušama podari vječni rahmet, a porodicama sabur - poručio je ministar Hurtić.