Jedan mučni dio izbornog procesa je završen. Ogavna predizborna kampanja prepuna mržnje, botovanja i svega ostalog što podrazumijeva izborni proces u BiH sad već se čini daleko od nas i lako se prevarila u odnosu na ono što je nakon toga slijedilo.
Izborni dan i brojanje listića koje je trajalo mjesec iznijelo na površinu još jednom sve manjkavosti izbornog sistema. Centralna izborna komisija BiH je pokušala da nešto uradi za jedan nivo vlasti, ali je na kraju i ona odustala i prihvatila rezultate uprkos brojnim nepravilnostima.
Ovaj dio izbornog procesa je javnost dobro mogla da vidi i vjerovatno je stvorio mučninu kod dobrog dijela građana te tako povećao redove pred ambasadama. No, mučniji dio tek slijedi. Pregovori na principu „ti meni, ja tebi“, „evo ti ministar i tri direktora, hajde ti s nama“ bez ikakvih programskih polazišta, tek su na redu.
Već prve naznake anomalija u postizbornom satarašu mogle su se vidjeti u izjavama predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, koji uprkos tome što je već jednom zbog premijerske funkcije koja je bila plod dogovora sa SDA osam godina morao vraćati stranku iz pepela, odjednom počeo ponovo pričati o tome kako SDA ima respektabilan rezultat i od ranijeg gađenja prema toj stranci se došlo do „nikad ne reci nikad“.
Predsjednik SDP-a ostao je bez kompenzacijskog mandata, a ambiciju u narednom periodu je izrazio prema mjestu u izvršnoj vlasti. Njegove izjave mogu se trojako tumačiti: Ili je pod žestokim pritiskom unutar stranke onih koji ne žele više biti opozicija i nakon osam godina žele u vlast, ili je odlučio predati stranku na čijem čelu je još koji mjesec za njemu već poznato mjesto premijera Federacije BiH i time zakovati bilo kakvu nadu da jedna bilo kakva alternativa postoji ili na drugoj strani pokušava dići sebi cijenu u pregovorima Trojke, obzirom da nije tajna da lider NiP-a Elmedin Konaković želi također mjesto Federalnog premijera.
Da se tu nešto ozbiljno dešava lako je protumačiti, jer i Elmedin Konaković, koji je inače poznat po čestom javnom oglašavanju, danima šuti.
U svemu tome ne treba nikada potcijeniti ni sposobnosti SDA, koja uprkos tome što je vremenom gubila jednog po jednog partnera, uvijek je pronalazila nekog novog kako bi opstala na vlasti, jer takve stranke ne mogu da funkcionišu bez vlasti i „nahrane“ svoje članove funkcijama i radnim mjestima, a o čemu najbolje govori i Kanton Sarajevo, gdje su u posljednje četiri godine izgubili 15.000 glasova.
Enigma je i pristup HDZ-a BiH, koji definitivno ima sve ključeve za formiranje vlasti. Nije tajna da su odnosi te stranke i SDA nikad gori, pa uprkos tome što su bili zajedno u vlasti, taj period bi se najbolje mogao opisati kao vlast bez vlasti. Vlade HNK i FBiH nisu nikada ni formirane u prethodne četiri godine, dok je Dragan Čović vremenom prestao govoriti ono što je ranije bila praksa, a to je da je SDA uprkos svemu njihov partner.
Ono što dodatno spotiče odnose SDA i HDZ-a je DF, koji je jedina stranka koja je ustrajna u tome da ne okrene leđa SDA, a na drugoj strani neko sa kime HDZ prema dosadašnjim izjavama ne želi u bilo kakve opcije. Ipak, treba se prisjetiti i situacijeod prije četiri godine kada se došlo od toga da DF nije poželjan do toga da HDZ neće pregovarati direktno s njima, odnosno SDA je tu posredovala.
HDZ ipak mora voditi računa i o željama stranaca, a u čijim željama teško da će se naći DF, obzirom da su u posljednje vrijeme pod najvećim metama kritika stranke na čijem čelu je Željko Komšić.
Kada se na to doda i potpuno nelogičan savez NES-a i Stranke za BiH, od kojih su prvi podržali Denisa Bećirovića za Predsjedništvo BiH, a drugi Željka Komšića i brojne stranke udavače koje imaju domet u manjem broju kantona, a koje su spremne za jedno mjesto u Domu naroda Federacije BiH uraditi bilo šta jasno je da je cirkus tek u najavi.
Za to vrijeme će Milorad Dodik, po svemu sudeći, čekati obzirom da on neće imati problema sa formiranjem vlasti na entitetskom nivou te povremeno sa nove funkcije iz Banje Luke davati grozne izjave, da se ne bi stekao dojam pred pregovore stranaka iz Sarajeva s njim da je sa retorikom iole povukao ručnu.
Sve u svemu, treće poluvrijeme tek slijedi.
