SRAMOTNO

Kako se prevara u Srebrenici mogla desiti naočigled Komšićevog bivšeg savjetnika, a sada predsjednika CIK-a, Bakalara?

Ipak, i pored Komšićevog kadra na čelu ove institucije, CIK očito nije uspio zaštititi probosanske interese, odnosno Dodik je i bez formalne kontrole nad ovom institucijom pokazao da „ipak vara malo bolje“, što bi Đorđe Balašević rekao,

Željko Bakalar. Arhiv

Piše: D. Hadžović

1.12.2020

Bosnu i Hercegovinu od jutros potresa težak skandal. Zbog izbornih malverzacija, odnosno namještanja glasova za kandidata SNSD-a i negatora genocida Mladena Grujičića, uhapšena su tri visoka funkcionera SDP-a, među kojima je i sam predsjednik OO Srebrenica Bego Bektić.

I dok je s jedne strane SDP reagirao ekspresno, smijenio svoje srebreničke funkcionere i raspustio odbor u Srebrenici, a predsjednik ove stranke Nermin Nikšić izjavljuje da ga je stid, s druge SDA i DF u svojim reakcijama pomalo i likuju zbog ovog SDP-ovog izdajstva, posebno u kontekstu činjenice da je SDP u Srebrenici odbio da bude dio zajedničke probosanske liste. Naravno, iako SDP zbog ovog sramotnog djelovanja svog rukovodstva u Srebrenici zaslužuje svaku osudu i zgražanje, stvar koja se u čitavoj situaciji ne smije zaboraviti jeste uloga CIK-a.

Ukoliko se u Srebrenici zaista desila izborna prevara i namještanje glasova, a prema saznanjima i dokazima SIPA-e očigledno jeste, kako je moguće da se sve to desilo naočigled Centralne izborne komisije? I koliko je tokom ovih izbora (da ne spominjemo tek prošle izborne cikluse) tek bilo prevara koje nisu zadokumentovane i koje nikada neće biti istražene? Na kraju, koliko građani BiH mogu uopšte imati povjerenja u izborni proces i općenito demokratski poredak u ovoj zemlji ako se na ovaj način rješavaju izbori?

Kada je krajem juna ove godine Željko Bakalar, bivši savjetnik Željka Komšića, izabran za predsjednika CIK-a, a kadrovi SDS-a i DF-a popunili srpske i hrvatske pozicije u ovoj instituciji, uz SDA-ove koji su ostali na bošnjačkim, iz SDA i DF-a sedmicama su nas slavodobitno ubjeđivali da se radi o jednoj od najvećih pobjeda probosanske politike koja je, tvrdili su, preuzela dominantnu kontrolu nad ovom važnom institucijom. Nije ih ometala činjenica da bi centralnu izbornu komisiju, u svakoj normalnoj državi, trebale voditi nezavisne i stručne osobe, ne bivši udarni politički kadrovi, a sve one koji bi postavili ovo pitanje nisu se libii optuživati za izdajstva i rad protiv probosanskih interesa.

Ipak, i pored Komšićevog kadra na čelu ove institucije, CIK očito nije uspio zaštititi probosanske interese, odnosno Dodik je i bez formalne kontrole nad ovom institucijom pokazao da „ipak vara malo bolje“, što bi Đorđe Balašević rekao, u konkretnom slučaju i uz aktivnu podršku SDP-ovih kadrova.

Ovo nam u prvom redu pokazuje hroničnu nesposobnost CIK-a, ali i kadrova DF-a i SDA u ovoj instituciji, koji i pored kontrole koju su imali nisu bili u stanju suprotstaviti se malverzacijama SNSD-a na mjestu koje je najbolnija bošnjačka rana. No, druga, još mnogo gora stvar u svemu je što CIK ovim još jednom pokazuje da nije institucija u koju građani mogu imati povjerenje da će provesti poštene i transparentne izbore.

I dok se sada zahtijeva ponavljanje izbora u Srebrenici, ključno pitanje koje sebi moramo postaviti je: kako je moguće da se u 21. stoljeću u centru Evrope, uz sva čuda savremene tehnologije i naočigled Centralne izborne komisije, izborne prevare mogu ovako provoditi?


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.