Prvi dan decembra u svijetu se obilježava kao Svjetski dan svjesnosti o HIV/AIDS-u, a obilježavanje tog datuma traje više od 30 godina na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Ciljevi obilježavanja jesu podizanje svijesti o virusu i AIDS-u kao posljedici infekcije virusom, antivirusnoj terapiji, diskriminaciji oboljelih, a posebno o načinima prevencije zaraze.
U Bosni i Hercegovini taj se datum obilježava svakog 1. decembra uz mnoge aktivnosti, a praćen je provođenjem kampanja kojima je cilj smanjiti broj zaraženih, a time i oboljelih u BiH.
- Iako je Bosna i Hercegovina zemlja s malom incidencom (broj novooboljelih), to nam ne daje za pravo da umanjujemo značaj ovog svjetskog javnozdravstvenog problema - kažu stručnjaci s Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Uzimajući u obzir sve veći broj turista koji posjećuju BiH, zatim dolazak migranata i migrantsku krizu koja ima veliki utjecaj na zdravstveni standard u zemlji, te sve veći broj bh. građana koji putuju u zemlje s visokim stopama zaraženih i oboljelih osoba, kao i sve češću i prisutniju upotrebu narkotika, posebno kod intravenskih ovisnika, ukazuju na problem i povećanje stope predostrožnosti od masovnije pojave HIV-a kod stanovništva BiH.
Svjetska zdravstvena organizacija još 2016. godine donijela je plan nazvan “pravilo 90-90-90“, po kojem je njen cilj da do 2020. godine 90 posto zaraženih bude dijagnosticirano, 90 posto dijagnosticiranih uzima antivirusne lijekove i da 90 posto liječenih ima nemjerljiv broj HIV-a u organizmu.
HIV je i dalje jedno od bitnijih javnozdravstvenih pitanja i procjenjuje se da je do sada u svijetu od infekcije HIV-om umrlo više od 32 miliona ljudi, a s krajem 2018. godine procjenjuje se da je u svijetu više od 37 miliona osoba zaraženih HIV-om.
Bitno je znati da je HIV virus koji u organizmu čovjeka uništava imunološki sistem i uzrokuje hroničnu bolest AIDS, a jednini način da se zna je li neko zaražen je testiranje.
Testiranje na HIV preporučuje se svim osobama koje su stupale u spolni odnos s nepoznatom ili s većim brojem osoba (promiskuitetne osobe), ako su se akcidentalno ili namjerno uboli na korištenu iglu, ako su u životu već ranije imali neku spolno prenosivu bolest. Bitno je znati da veliki broj ljudi zaraženih HIV-om godinama nema nikakve simptome bolesti.
Najčešća tri načina prenošenja HIV-a su nezaštićenim spolnim odnosom (vaginalni, oralni ili analni) sa zaraženom osobom, jer, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, broj osoba zaražen na taj način u nekim zemljama doseže i do 95 posto, krvlju, tj. izravnim unosom krvi zaražene osobe u nezaraženu (unos krvi u veoma malim količinama može dovesti do zaraze HIV-om), te vertikalnim putem prijenosa, tj. s majke na dijete.
Vrlo bitno je znati da se HIV ne prenosi rukovanjem ili grljenjem, u kontaktu s predmetima kao npr. novac, drške u vozilima javnog saobraćaja, korištenjem javnih toaleta, bazena, sauna.
Ne prenosi se preko čaša, escajga, posteljine, šmrcanjem, kašljanjem ili kihanjem, niti intimnim kontaktom poput grljenja, milovanja, masturbacijom. Stručnjaci navode da se HIV ne prenosi ni uslugama frizerskih i kozmetičkih salona, putem domaćih ili divljih životinja, kao ni poslije uboda insekata.
Iz INZ-a navode da, kako bi se neko zaštitio od HIV-a, mora dobro poznavati puteve prenošenja virusa, a poželjni i potrebni su upotreba prezervativa, apstinencija i siguran partner, kao i testiranje HIV statusa koja je jako bitna i važna stvar kod prevencije prenošenja virusa, te je neophodna i upotreba sterilnih igala i šprica kod narkomana.
