Brojne bh. generacije koje su odrastale u bivšoj državi zasigurno pamte posjetu Postojnskoj jami u Sloveniji u okviru školskih ekskurzija i prvi susret s čovječijom ribicom.

Tako je dugi niz godina vladao svojevrsni mit o tome da je Postojnska jama jedini dom toj endemskoj četveronožnoj slijepoj ribi prozirne kože, a to stvorenje, praktično, bilo nam je pod nosom u špilji Vjetrenica, u mjestu Ravno, tamo gdje vas putevi vode plažama Dubrovnika ili Slanog.

 Originalni kostur u Sarajevu

Ali politička podrška razvoju speleoturizma, koja je u ondašnje socijalističko vrijeme bila od presudnog značaja, potpuno je izostala kada je riječ o BiH, gdje su Vjetrenica ili pak Bijambarska pećina kod Olova mogle biti glavne destinacije, dok je tada Slovenija imala čak 16 aktivnih turističkih pećina.

Nasreću, za Vjetrenicu ili, kako je zovu, „Bosansku Postojnsku“, došla su neka druga, bolja vremena, pogotovo nakon uređenja ove špilje 2010. godine.

Uz čovječiju ribicu, Vjetrenica u svojoj utrobi, kako nam je za vrijeme posjete ispričao ljubazni turistički vodič Davor, krije i brojne druge endemske vrste po kojima je u Evropi jedinstvena, dok je po tome druga u svijetu. Posjeduje čak dvjestotinjak različitih životinjskih vrsta, a usto - u Vjetrenici je pronađen skelet leoparda, i to na dubini od 1.700 metara, i priča o njemu prava je ''poslastica'' za mnogobrojne posjetioce. Otkrili su ga speleolozi iz Velsa, koji su, također, pronašli skelete špiljskog medvjeda.

- Te dvije replike su najbitnije paleontološke iskopine i za te podatke zna malo i domaće javnosti. Njegov originalni kostur se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Na koridoru iza medvjeda, u takozvanoj prvoj zaštićenoj zoni špilje otkriveni su koštane igle i keramički predmeti, poput sitnog posuđa iz vremena neolitika, što dokazuje prisustvo čovjeka - govori nam Davor dok koračamo s njim kroz ovaj zaštićeni spomenik prirode.

Govori nam kako je temperatura u Vjetrenici konstantno 11 stepeni i ne ovisi o godišnjem dobu, dok je stopa vlažnosti gotovo stopostotna. Ime je, kazuje nam, dobila po vjetru s kojim se susretnete na samom ulazu u pećinu, čijih je sedam kilometar istraženo.

Vjetrenicu krase brojni široki hodnici, dvorane, ali i kalcitno jezero te fascinantni ukrasi. Tu se, jednostavno, mora doći i vidjeti njeno bogatstvo, ali i čuti priče i legende o lijepim vilama koje se skrivaju, po narodnim vjerovanjima, i danas u podzemnom svijetu ove pećine.

Rekord od 15.000 posjetilaca

- Bilo nam je vrlo teško u početku te 2010. godine kada je Vjetrenica otvorena za turističke posjete i edukativne ekskurzije. Jedva da smo na godišnjem nivou imali brojku od 500 posjetilaca. Naravno, nismo tada imali ni nekih uvjeta za prihvat ljudi, nije bilo javnog toaleta, restorana, puteva... Međutim, otad broj posjeta konstantno raste, pogotovo posljednje dvije godine. Činjenica je da nam se dogodila dobra stvar s „Lonely Planetom“, koji je Hercegovinu, odnosno „Ćirinu stazu“ pozicionirao na četvrto mjesto. Evo, u oktobru smo probili prošlogodišnju posjetu, cifru od 13.000 posjetilaca, već smo na 14.000, a budući da se sezona produžila, mislim da ćemo doći do brojke od 15.000, što će biti rekord.

No, moram napomenuti da je ova špilja karakteristična kada je riječ o turističkim posjetama, čiji nam je broj ograničen i preko UNESSCO-a i stoga moramo dobro paziti da radimo sve prema načelima održivog razvoja - priča nam Nikša Vuletić, direktor JP „Vjetrenica“.

Pojašnjava da je od 2004. godine Vjetrenica na tentativnoj listi UNESCO-a i trenutno, uz ogromnu podršku, kako ističe, Federalnog ministarstva turizma i okoliša, rade na nominacijskom fajlu za uvrštenje na službenu listu UNESCO-a.

- Tu priču radimo zajedno s Martinbrodom, Nacionalnim parkom ''Una'' i nadam se da će to biti završeno u narednih sedam-osam mjeseci. S druge strane, preko Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Federalnog ministarstva, završili smo projekt zaštićenog područja Vjetrenice - govori nam Vuletić.

Intrigira brojne naučnike

Čovječija ribica, taj neobični vodozemac u Vjetrenici, nalazi se na samom kraju staze, jer, kako nam je pojašnjeno, mora se paziti da bude u što prirodnijem ambijentu.

„Beba zmaj“, kako joj tepaju širom Balkana, već decenijama intrigira brojne naučnike.

Ima specifičnu evoluciju, a, iako je vodozemac, posjeduje pluća. Može doživjeti i 100 godina, a bez unosa hrane čak 12 godina. Razmnožava se vrlo rijetko i spada među najugroženije vodozemce na svijetu.