U porodici Talić iz Tuzle Ramazanski i Kurban-bajram dočekuju se i ispraćaju s velikom radošću. Safet i Azra Talić rodom su iz okolice Konjica, ali su ih putevi sudbine doveli u Tuzlu, gdje su na svijet donijeli sinove Elvedina i Ermina Talića. Prvi je vrhunski informatičar, a drugi imam u džamiji u Ceriku kod Tuzle.  

Dok sjedimo pod vinovom lozom, Safet se sa posebnom radošću prisjeća Bajrama od prije 30 godina.

Obilazak imama

- U mom rodnom mjestu običaj je bio da se poslije bajramskog ručka krene u obilazak mjesnog imama, a onda svih komšija. Ako taj posao ne bi završili prvog dana Bajrama, nastavili bi sutradan. Bajram 1979. godine, nakon rođenja sina Elvedina, dočekao sam u naselju Batva, gdje smo bili podstanari, s toliko tuge što ne mogu biti s roditeljima i komšijama. A onda je, negdje oko podne, na vrata pokucao komšija Jakub iz mog rodnog mjesta sa suprugom. Njegov mi je dolazak odagnao svu tugu i prazninu.  

Da mi je neko u tom trenutku ponudio najnoviji Mercedes ili da vidim komšiju Jakuba, odabrao bih ovo drugo. To sam njemu rekao tada, a evo, i vama tri decenije poslije. Nemoguće je riječima opisati taj osjećaj kad vam neko na takav način uveliča Bajram i donese radost u kuću – s ushićenjem govori Safet Talić, koji je mujezin u Moluškoj džamiji, u čijoj je gradnji i sam učestvovao.

U njegovoj porodici oduvijek se prakticirala vjera. Otkako znaju za sebe, Safet i njegova Azra poste ramazan te kolju kurbane.

- Ne mogu reći da smo svake godine klali kurban, ali mogu reći da smo se uvijek trudili da ga kupimo i podijelimo rodbini i komšijama. Posljednjih godina, hvala Allahu, koljem sa sinovima dva kurbana – kaže on.

Puna kuća

U vrijeme bajramskih blagdana, njihova kuća je puna. Dolaze sinovi sa svojim suprugama i sa četvero unučadi...

- Nijedan dan nije kao Bajram. Poseban je osjećaj kad proslavljate Bajram, a još posebniji kad vam na bajramski ručak dođu djeca s unučadi. Taj se osjećaj ne može opisati. Nijedno veselje ne može nadmašiti radost dana kad dolazi Bajram – govori Azra Talić.

Suđeno je bilo da dođem u Tuzlu

Safet Talić u Tuzlu je došao 1976. godine zbog posla. Korača 71. godinom života, a odlazak iz rodnog mjesta i dolazak u Tuzlu opisuju Božijom voljom.

- Sve je to, rekao bih, sudbina. Allah, dž. š., je odredio gdje ću ići, proživjeti i ostati. Nije sve u životu onako kako mi hoćemo. Kad se sve svede, nije u pitanju ni posao, a ni novac. Određeno mi je da živim u Tuzli i ja sam to Allahovo određenje prihvatio – kaže Safet Talić.