INTERVJU

Ammar Efendić, mujezin Begove džamije: Ezan je duboko utkan u tradiciju Sarajeva

Efendić: Za ramazan harem Begove džamije zasja posebnim nurom. T. Saletović

Piše: Amina NUHANOVIĆ

17.5.2019

Ammar Efendić osam godina s munare Begove džamije vjernike poziva na namaz. U Sarajevu je završio Gazi Husrev-begovu medresu odličnim uspjehom i lijepo uči Kur'an. 

 Učestvovao je na evropskim i svjetskim takmičenjima učača Kur'ana u Zagrebu i Kuvajtu. Ovaj mladić prelijepog glasa i morala ispričao je za „Dnevni avaz“ da je već kao učenik Medrese zamjenjivao mujezine u Begovoj džamiji i učio ezane s munare. Otkrio nam je i da je jedan od glavnih uvjeta za mujezina džamije definiran vakufnamom Gazi Husrev-bega iz 1531., gdje se kaže: „Ovi mujezini imadu biti sposobni i dorasli svojoj službi i imati lijepo grlo.“

Mekam i moral

- Mujezina, pored lijepog mekama (glasa) i morala, trebaju krasiti odgovornost i tačnost u obavljanju poslova – kaže na početku razgovora Efendić.

Šta odlikuje mujezina Begove džamije?

- Bogatstvo i originalnost Begove džamije ogledaju se u njenoj razlikovnosti. Jedna od tih razlikovnosti jesu mujezini i učenje ezana s munare svih pet vakata namaza. Prednost Begove džamije jeste i povezanost s Gazi Husrev-begovom medresom, koja je rasadnik mladih učača i mujezina. Naravno, trenutno i povezanost prvog imama i hatiba, mr. hfz. Mensura Malkića kao profesora, a danas i kao direktora Medrese, koji prepoznaje dobre učače i pruža im priliku da mujezine u Begovoj džamiji. Jedan od tih koje je prepoznao hfz. Malkić bio sam i ja.

Efendić: Bogatstvo i originalnost Begove džamije ogledaju se u njenoj razlikovnosti

Ezan za muslimane predstavlja poziv za molitvu. Šta za Vas predstavlja?

- Ezan je živi glas koji poziva na živu interakciju s Bogom. Ezanom usmjeravamo ljude, skrećemo im pažnju da je vrijeme namaza. Božiji Poslanik u brojnim hadisima naglašava značaj i stepen mujezina na budućem svijetu i o tome često volim misliti penjući se 124 stepenice uz munaru. Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: “Kada bi ljudi znali kolika je vrijednost ezana i prvog safa, oni bi – kada na drugi način osim bacanjem kocke ne bi mogli odrediti ko će učiti ezan ili klanjati u prvom safu – tako i uradili.“

U tradiciji Bošnjaka mujezin uživa veliki ugled, kako ljudi na Vas reagiraju?

- Mujezin uživa poseban status kod Bošnjaka. On je prepoznatljiv i poštovan kako među džematlijama tako i među pripadnicima drugih religija. Poznato nam je da su po dućanima prekidani poslovi dok bi mujezin učio ezan.

Ezan s Begove džamije simbol je Sarajeva. Jeste li svjesni tog dijela odgovornosti?

- Prilikom učenja ezana zajedno sa zvonom s crkve i katedrale svi zajedno šaljemo svijetu sliku multietničnosti, multikulturalnosti i multireligioznosti. Stoga, mujezin u Sarajevu pored ezana koji primarno čini islamski identitet čini bitnu komponentu tradicije Bošnjaka. Dakle, ezan je duboko utkan u tradiciju grada Sarajeva.

Kada su Vam ezani najljepši - kada pozivate na namaz, bajrame, džumu... Ili su svi isti?

- Svaki je poseban i drugačiji, jer svako je učenje novo učenje, a ne ponavljanje. Ali, sabahski ezan za mene ima poseban značaj, poseban hal i harmonija u prirodi. Dok grad još spava, penjem se na munaru, udišem svjež zrak i budim sve u kosmosu da čini sedždu Allahu, dž. š. Zato smatram da je ezan odraz harmonije u prirodi koju mujezin upija i sabahskim mekamom iz svog mikrokosmosa emitira u kosmos.

Oaza mira

Kako turisti doživljavaju ezan s Begove džamije?

- Prvi pokret i glas ezana s munare u ljetnim danima privuku pažnju brojnih turista na Baščaršiji. Mnoge kamere i mobiteli zabilježe taj trenutak i isprate me cijeli krug oko šerefeta do završetka ezana. Nerijetko me sačekaju ispred munare da se pozdrave i fotografišu.

Prvi pokret i glas ezana s munare u ljetnim danima privuku pažnju brojnih turista na Baščaršiji

Kako Vi doživljavate penjanje na munaru i učenje ezana? Šta posebno pamtite?

- Kada u gradu nastane buka i galama, munara za mene predstavlja nakratko bijeg u oazu mira, u vlastitu slobodu, u jednu drugačiju perspektivu. Pamtim svaki ramazan i u svakom ramazanu ezan s kamena ispred Begove džamije. Harem zasvijetli posebnim nurom. Miris vrelih somuna iz pekare, hurme i lokumi mame postače. Dok jedni podignutih ruku dove, jer znaju da se tada dove ne odbijaju, drugi s čašom hladne vode iščekuju glas mujezina. Dakle, dešava se drama. Vrhunac nastaje kada pukne top, upale se kandilji, a ja zaučim ezan i tako oglasim kraj posta, početak novog dana i akšam-namaz.

Mladi ste, koliko će na Vas i Vašu budućnost ostaviti traga to što ste mujezin Begove džamije?

- Sigurno neizbrisiv trag koji će ostati duboko u meni cijeli život. Imam želju i nijet da se moja budućnost nastaviti ispisivati u Begovoj džamiji.

Poruka mladima

 Šta poručujete mladima?

- S čitateljima Vašeg lista, prvenstveno mlađim naraštajem, podijelio bih jednu misao koju sam čuo od direktora Medrese Malkića, prilikom obraćanja maturantima na završnoj akademiji, u kojem se otprilike kaže: „Ko ne izgori na početku, ne može zasjati na kraju.“ Pametnom dovoljno, rekao bih.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.