Kakav je Vojo Dimitrijević, ljudska i umjetnička gromada, bio u četiri zida, koliko se družio s porodicom, kakav je bio kao otac Tanji i Braci...
O tome smo razgovarali s njegovom kćerkom Tanjom u izuzetno lijepom druženju, kojem je prisustvovao i njen suprug Stjepan Roš, čuveni arhitekta, te saznali neke interesantne detalje. A priča je mogla potrajati danima.
Liberalni roditelji
- Sve naše želje je razumio, nije bio strog, davao nam je najdobronamjernije savjete. Trudio se da sve želje ispuni i meni i Braci. Odrastali smo uz umjetnost. Naši roditelji bili su liberalni. Njihovi prijatelji dolazili su u našu kuću i mi bismo ostajali do kasnih sati i slušali šta pričaju. Družili smo se i s umjetnicima, piscima, glumcima...
Otkriva nam da su im bliski prijatelji bili Matusjin Blum, profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti, a njen suprug Emerik Blum bio je mamin i tatin vjenčani kum, dodaje. Drugi je bio Adil-beg Zulfikarpašić. Dolazili su i drugi, Oskar Danon, tatin prijatelj iz mladih dana, Edin Numankadić od mlađe generacije...
Posebno nas je zanimao njegov odnos s Titom.
- Vojo ga nikad nije sam portretirao, nego s većom grupom umjetnika iz cijele Jugoslavije. To je bilo u Bugojnu. Samo je njemu Tito prišao, jer moj tata je tada napravio malo drugačiji portret od ostalih umjetnika, imao je drugačiji pristup.
Braco ovu priču često spominje, naime, kad je Tito dolazio u Sarajevo, ja sam bila mala, a Braco moj bio je uvijek nemirnog duha. Tata nas je odveo u hotel „Evropa“. Braco je sve vrijeme htio da priđe Titu, a ja sam mu govorila da to ne radi. On je ipak otišao i tužio je Titu parkaša jer je jednom ružio njegovog druga!