Koliko je onih koji se u Hercegovini bave uzgojem smilja potpuna je nepoznanica. Ako nisu dobili poticajna sredstva, kao što je to slučaj i s drugim biljnim kulturama, proizvođače nijedan propis ne obavezuje da se bilo gdje evidentiraju.
Srozane cijene
No, općepoznata je činjenica da se Hercegovina, doslovno, u jednom momentu zažutjela od smilja, a, prema nekim procjenama, na hercegovačkom kamenjaru u posljednje tri godine zasađeno je skoro 35 miliona sadnica.
Nažalost, izgleda kako je proizvodnja smilja, što zbog nesređenog tržišta, što naprasno srozane cijene, otišla u sunovrat.
Tako je od nekada početnih pet KM po kilogramu, lani cijena spala na šokantnih 20 feninga. Umjesto da se obogate preko noći, kako su to mnogi zamišljali, uslijedila je svojevrsna kapitulacija.
Stoga, kako vrijeme odmiče, sve je manje onih koji se žele nastaviti baviti proizvodnjom, ali da se dosta „čudnih“ stvari dogodilo u vezi s pričom o smilju govori i to da su mnogi proizvođači i prerađivači o ovoj temi odbili razgovarati.
- Nismo više u toj branši - glasio je jedan od odgovora, drugi nisu bili ovlašteni (?!), a pojedini kao da su na spomen smilja automatski dobivali osip.
- Možemo pričati o kadulji, vrijesku, islandskom lišaju, imamo obučene berače za sakupljanje organskog bilja i izvozimo u zemlje Evropske unije i okruženja, ali o smilju ne želimo govoriti - bile su riječi koje nam je „na prvu“ uputio Ćazim Burić iz Zemljoradničke zadruge „Radobolja“ Mostar.
Ipak, nakon što smo ga uspjeli privoljeti da porazgovaramo o tome šta se dogodilo s cijelom pričom u vezi sa smiljem, Burić nam je opisao situaciju.
Prsti politike
- Upravo smo mi oni koji su potencirali cijene dok je bilo samoniklog smilja. Ljudi su potom prepoznali dobru cijenu, jer smo imali dobrog otkupljivača, pa smo s jedne marke podigli na šest. Jasno, ljudi su se zainteresirali, ali kako to već biva, politika je uplela svoje prste u cijelu priču, haj'mo poticaje, haj'mo krčiti brda, saditi nekontrolirano, obećavale su se destilerije, razna investiciona ulaganja. Svašta se tu izdešavalo dok jadni seljak nije nasankan, a onda su svi digli ruke i niko nije kriv -glasilo je Burićevo obrazloženje.
Slično nam je ispričao Boris Grizelj, vlasnik „Ekobiogena“ iz Gruda, koji ima najveću destileriju u Hercegovini i koji na 37 hektara ima 700.000 sadnica smilja. Iako se njegova proizvodnja ne bazira samo na smilju, on u budućnosti namjerava proširiti nasade ove biljke.
- Mnogi su odustali, jer u ovoj priči nema brzih para. Ovo je posao kao i svaki drugi, a mnogi su ušli u priču na način da su mislili uložiti 100.000 maraka, a da iduće godine dobiju 300.000 maraka. Slušali su razne takozvane stručnjake, zanosili se špekulacijama, a u ovakvom neuređenom sistemu kakav je naš ljude je lako navući. Neznanje i pohlepa su učinili svoje, a krajnje je vrijeme da se pokažu oni koji su ljudima prodavali maglu i da kažu za čije su interese radili. Jer, proizvodnja i prerada smilja je kao i svaki drugi posao u poljoprivredi, moraju se, uz novac, uložiti i vrijeme i trud - iznio je Grizelj.
Berba smilja je završena. Pretpostavlja se da u cijeloj Hercegovini ima 40 destilerija, a Grizelj prognozira da će njih tri četvrtine propasti.
- Mi smo otkupili samo jedan mali dio, 40 tona, po cijeni od dvije KM. Ulje ne otkupljujemo, proizvodimo svoje. Jer, to je puno složeniji postupak nego što ljudi misle - kazao nam je Grizelj.
Iznio je i da Grupacija proizvođača i prerađivača smilja, čiji je član, ne funkcionira.
- Grupacije i udruženja u BiH su sami sebi svrha. Tu pojedinci dobiju novce, podijele i to se zove kokošarenje - zaključio je on.
FRAPANTNO: Hercegovina ostala bez samoniklog smilja, pri izdisaju i endemi?!
Burić je iznio i frapantan podatak o tome da samoniklog smilja na hercegovačkom kršu više nema!
- Nekontroliranim branjem u više navrata, ne ostavljajući po propisima jednu trećinu biljne mase za prezimljavanje, već je čupano iz korijena, smilje je, jednostavno, nestalo sa lica zemlje. U prirodi ga, od Trebinja do Drinovaca, da sva brda pregledamo i preoremo, ne bismo mogli nabrati ni tonu - kaže Burić.
U Hrvatskoj je, dodaje, to prilično pod kontrolom iako su se i tamo susretali s ilegalnim beračima.
- U njihova brda niko ne smije ući prije 16. juna i to se bere prema određenim kvotama. Kod nas je, nažalost, totalno bezakonje, ne samo kada je riječ o smilju, nego se beru i biljke koje su zabranjene za branje, endemi, koji su pri izdisaju, a čak se i otkupljuju normalno. To su arnika i lincura - otkriva Burić.
