Dolina visočkih piramida okosnica je turizma u srednjoj Bosni. Htio to ko priznati ili ne, priča o piramidama, hodnicima, tunelima u jednom od najljepših arheoloških parkova u jugoistočnoj Evropi, privlači turiste iz cijelog svijeta.

I dok brojni Bosanci i Hercegovci s dozom skepse gledaju na životno djelo doktora Semira Osmanagića, Katarina Triven i Magdalena Horvatin iz Slovenije, Gabrijela Soderland iz Holandije i Oto Heimdal iz Norveške ostali su zapanjeni.

Ručni radovi

Vjeruju u energiju, u „put života“, „ljubavi“, „sreće“ meditiraju na platformama za meditaciju i jogu, satima sjede kod spomenika „Ona“. Kako ovo četvero turista, tako i hiljade drugih koji su u ovih 13 godina posjetili Visoko.

- Ne znam da bih, ovo što vi imate u Visokom u Bosni, mogao porediti i sa čim sličnim na svijetu što sam posjetio – govori Oto Heimdal, volonter iz Norveške.

On će sa svojim prijateljima u Visokom provesti narednih sedam dana. Spavat će u Visokom u hostelu „Luxor“, jest će u domaćim restoranima, kupiti suvenire, ručne radove i tako ostaviti nekoliko stotina eura u Visokom.

Baš kao i Slovenke Katarina Trivene i Magdalena Horvatin ili Holanđanka Gabrijela Soderland.

- Vi imate čudo u Visokom. Ove građevine, hodnici, energija je nevjerovatna. Ne sviđa mi se ova ponuda suvenira, jer su nekako kopija iz svih turističkih mjesta širom svijeta. Morali bi domaćini biti više originalni - kaže Soderland.

A domaćini ljubazni i uvijek na usluzi gostima. Makar kada je riječ o vodičima u parku Ravne. Vodič Emir Zubić kaže da je počela sezona i da ovog ljeta očekuju rekordan broj stranih gostiju.

- Trudimo se biti na svjetskom nivou. Svi vodiči znaju strane jezike i svi su ljubazni. Gledamo da ostavimo što bolji dojam na naše goste i domaće i strane, nema tu razlike – kaže Zubić.

Kada je u proljeće 2005. godine prilikom posjete Zavičajnom muzeju u Visokom ugledao brdo iznad Visokog, Semir Osmanagić ostao je zapanjen trokutastim stranama brda, identičnim nagibom od podnožja do vrha i činjenicom da te stranice perfektno odgovaraju stranama svijeta. Danas, 13 godina poslije, voljeli ga ili ne, smatrali ga genijalcem, bosanskim Indijanom Džonsom ili Don Kihotom, profesor Osmanagić napravio je čudo. Priznaju to polako i najveći skeptici.

 „Suveniri kod faraona“, „Pozdrav iz doline piramida“, „Ćevapi na piramidama“... u Visokom je sve brendirano. Od razglednica do prirodnih sokova i pletenih vunenih čarapa. A u parku Ravne može se prošetati „porodičnim putem“, zastati malo u „komoru životne energije“, posjetiti spomenik „Ona“ čija je poruka čovječanstvu „Srce je iznad svega“.

Pozitivna energija

Turisti mogu zagrliti drvo i pokazati mu svoju ljubav nadomak čarobne šume, a oni zaljubljeni malo zastati u kutku za zaljubljene. O svemu postoje putokazi te kratki naučni zapisi.

- Menhir je uspravljeni dugi kamen čija je svrha u prahistorijsko doba bila da neutralizira podzemne negativne energije i da ih transformira u pozitivnu energiju – piše pored uspravnog kamena.

Bosanska kuhinja i češljevi od rogova  

Poslije obilaska parka Ravne i piramide Sunca, pomalo se i ogladni. Za to postoji nacionalni restoran „Avlija“ u centru Visokog. Pomalo je sakriven, ali njegov obilati meni kroz koji nas provodi ljubazni konobar Osman Šehović, vrijedi traganja.

- Postojimo 16 godina i bazirali smo se samo na bosansku kuhinju – kaže Šehović.

Ne treba zaboraviti ni mjesto Goduša, gdje se svi suveniri od drveta rezbare u ovom mjestu, gdje se prave češljevi od rogova ovna ili bika.

Koriste odličnu posjetu turista: Putuje kruzerom, kupuje suvenire i prodaje ih u Visokom  

Momci iz Visokog, Muhamed Babić i Alen Blažević, odlučili su zasukati rukave i zaraditi koji dinar. Njih dvojica su prvi u nizu malih kuća u „Dolini suvenira“ u parku Ravne, gdje prodaju razne kristale, suvenire s motivima piramida.

Babić i Blažević: Domaći turisti nam se podsmjehuju

- Cijene su pristupačne. Mi se ravnamo prema domaćim turistima, tako da je to prejeftino za ljude koji dolaze sa strane. Imamo hamajlije, ogrlice od kristala, narukvice, magnete, razglednice. Radim na kruzeru i obišao sam skoro cijelu kuglu zemaljsku. Od čega ljudi prave senzaciju... mi još imamo naučno uporište u svemu – kaže Babić.

Vrlo je rado pristao govoriti iza naš list, jer, kaže, da nije medija, niko drugi ne bi promovirao.

- Da čekamo političare, ne bi nas bilo na mapi. Mediji su ovdje uvijek dobrodošli. Malo je zapetljana situacija, da nas stranci posmatraju kao čudo, a domaći turisti nam se podsmjehuju. Ali, valjda ćemo doći do pameti – poručuje na kraju Babić.

U znak zahvalnosti za posjetu, dobili smo magnete s motivima piramide Sunca.

Proširena turistička ponuda: Autokamp u Mulićima  

Ima u blizini Visokog i autokamp. Iako je ovakav način turizma, odnosno odmora karakterističan uglavnom za more, Visoko se može pohvaliti autokampom.

 Autokamp kapaciteta 5 vozila

Otvoren je u sklopu hostela „Nihad“ u Mulićima. Opremljen je svim pratećim objektima koji su potrebni jednom modernom i savremenom kampu. Trenutni kapacitet kampa je četiri do pet vozila, s tim da, ako se pokaže potreba, ići će se i s proširenjem.

Ovaj hostel trenutno raspolaže s pet moderno opremljenih soba te sa 13 kreveta. U ponudi su noćenje s doručkom, kao i bogata ponuda restorana i kafića koji se nalaze u sklopu hostela.

Ovaj grad čuva dokaze postojanja Bosne: Visoko kroz historiju 

O kontinuitetu života na ovom prostoru svjedoče nalazi kakanjske i butmirske kulture u bogatom neolitskom naselju u Okolištu/Radinovićima. Ovaj arheološki lokalitet nalazi se na listi nacionalnih spomenika BiH od 2006. godine. 

Prije dolaska Rimljana, većinski dio Bosne naseljavalo je ilirsko pleme Dezidijati. Jačanjem centara na području Ilidže, Višnjice blizu Kiseljaka i Breze, Visoko postaje raskrsnica glavnih rimskih puteva. Ostaci rimske kulture pronađeni su i na arheološkom lokalitetu u Milama-Arnautovići, Vratnici, Raskršću blizu Maurovića itd.

Mili kod Visokog: Lokalitet na kojem su pronađeni ostaci rimske kulture 

Visoko čuva bogate dokaze hiljadugodišnjeg postojanja države Bosne. U ovom periodu predstavljao je sjedište srednjovjekovne bosanske države, bosanskih banova i kraljeva. Dobio je ime po srednjovjekovnom bosanskom kraljevskom gradu Visoki, smještenom na brdu Visočica, 300 metara iznad kotline u kojoj će se kasnije razviti naselje Podvisoki, a odatle i današnje Visoko.

Visoko se nalazilo u sastavu Osmanskog carstva i prije definitivnog pada srednjovjekovne bosanske države pod osmansku vlast, pa već 1462. godine postaje centar upravno-teritorijalne oblasti – visočke nahije.

Dolaskom Austro-Ugarske monarhije, 1878. godine, Visoko pokušava zadržati značaj koji je imalo do tada. Dobiva status sreza u Sarajevskom okrugu, sa 897 kuća i 4.205 stanovnika. Zadržalo je karakteristike naselja balkansko-orijentalnog tipa, ali prodorom zapadnoevropskih utjecaja, dolazi do promjena u izgledu i karakteru naselja.