Ustavni sud Federacije BiH, odlučujući o zahtjevu potpredsjednice FBiH Melike Mahmutbegović za ocjenu ustavnosti, utvrdio je da je član 4. stav 5. Zakona o Poreznoj upravi FBiH u dijelu koji (prema preciziranom zahtjevu), glasi "uz saglasnost ministra“ u saglasnosti s Ustavom FBiH. 

Meritum ustavnosudskog postupka tiče se osporene odredbe kojom je propisano da direktor Porezne uprave FBiH (PUFBiH) uz saglasnost resornog ministra, a prema provedenoj proceduri, postavlja i razrješava rukovodioce sektora unutar Centralnog ureda PUFBiH, odnosno rukovodioce kantonalnih poreznih ureda, čime je u suštini osporen način imenovanja u kojem je za to neophodna saglasnost ministra, a u kontekstu depolitizacije javne uprave.

"Uvjetovanjem davanja saglasnosti za postavljanje pomoćnika direktora PUFBiH od politički izabranog funkcionera (ministra) narušava se princip zakonitosti i političke nezavisnosti prilikom izbora i postavljenja ...", navedeno je, između ostalog, u zahtjevu za ocjenu ustavnosti, koji je potpredsjednica FBiH podnijela 12. septembra 2017. godine.

Ustavni sud FBiH je analizom navoda iz zahtjeva za ocjenu ustavnosti, izlaganja stranaka na javnoj raspravi i njihovih podnesaka te relevantnog prava, utvrdio da je PUFBiH federalna uprava u sastavu ministarstva (Federalnog ministarstva finansija), a što je definirano Zakonom o PUFBiH, te da obavlja upravne i druge stručne poslove utvrđene zakonom (Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave), kao i da je status PUFBiH usaglašen sa Zakonom o organizaciji organa uprave u FBiH.

Istovremeno, utvrđeno je da odredbe Zakona o PUFBiH, kojim se reguliraju organizacija i rukovodstvo PU, imaju prioritet u odnosu na odredbe drugih zakona u FBiH u tim oblastima te da je u tom pogledu jasno uspostavljena hijerarhija normi i zakonom usklađeno propisano da se može na drugačiji način, posebnim zakonom, regulirati pitanje imenovanja osoba.

Ustavni sud FBiH u tom kontekstu izuzetno značajnim smatra element, odnosno činjenicu da je u osporenoj odredbi propisano da se imenovanje vrši primjenom glave 4. Zakona o državnoj službi, što ukazuje da nije ostavljeno navolju bilo kojem pojedincu (direktoru ili ministru) da arbitrarno i proizvoljno postupa, nego se u skladu s tim poglavljem 4., između ostalog, propisuju procedure javnog konkursa i oglašavanje te sudjelovanje Agencije za državnu službu...

Kako se u obrazloženju presude navodi, upravo u ovom poglavlju Zakona o državnoj službi razrađena su temeljna načela koja se mogu definirati kao načela depolitizacije i izbora najkvaltetnijeg kadra za sve pozicije državnih službenika.

Ustavni sud, nadalje, cijeni da je opisanim načinom osigurana transparentnost u procesu izbora i imenovanja, te da u tom kontekstu ne stoji argumentacija podnositeljice zahtjeva da se osporenim zakonskim rješenjem krše međunarodnopravna dokumenta i standardi, kao ni ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnoj službi, odnosno o diskriminaciji jedne kategorije rukovodećih državnih službenika.

- Naime, saglasnost resornog ministra kao konstitutivni element uz odluku direktora uprave o izboru i imenovanju u odnosu na osporenu odredbu, ne samo da su propisane zakonom, nego i opravdane, proporcionalne u skladu s posebnim položajem i značajem ove uprave koja djeluje u sastavu ministarstva i kao takve nisu diskriminatornog karaktera u smislu zajamčenih prava i sloboda građana - stav je Ustavnog suda, naveden u obrazloženju donesene presude.

Inače, uz zahtjev za ocjenu ustavnosti osporene odredbe bilo je predloženo i donošenje privremene mjere na način da se osporena odredba stavi van snage do konačne odluke, ali je Ustavni sud odlučio rješavati predmet u meritumu uz održavanje javne rasprave, a s obzirom na to da nije našao argumente za određivanje privremene mjere.