Pišući dalje o atentatu na federalnog doministra policije Jozu Leutara, otkad je prošlo punih 19 godina a da ubice i nalogodavci još nisu procesuirani, sedmičnik „Dani” u nastavku teksta od 29. marta 1999. godine problematizirao je i pitanje saradnje tadašnje bošnjačke tajne službe AID s Haškim tribunalom. 

Zaključana vrata

- Kako odmiče suđenje generalu Blaškiću, tako se vrata sve češće zaključavaju. Na zatvorenim seansama, nekadašnji zapovjednik Zbornog područja HVO-a za srednju Bosnu pokušava objasniti kako se dogodio pokolj u Ahmićima, odnosno, odakle su sve mogla stići naređenja njegovim podređenim koji su izveli zločin.

General Blaškić je sve kooperativniji, no jedan od svjedoka koji se uskoro treba pojaviti pred Haškim tribunalom očekuje se barem koliko i presuda: Saud Curić, poznatiji kao Šok, ovih dana treba izaći pred Louise Arbour (Luiz Arbur je u to vrijeme bila glavna haška tužiteljica, op. pr.).

Riječ je o nekadašnjem radniku AID-a koji je u ljeto 1996. prvo nestao iz Fojnice, da bi nešto kasnije, u maniru prebjeglog obavještajca, vaskrsnuo na Hvaru. Vrbovanje obavještajaca nije nikakav balkanski izum - no, kada je o AID-u riječ, moraju se priznati domaće specifičnosti.

Jedno je sigurno

Prosto, nije neki veliki problem vrbovati agenta kuće koja neredovno prima, i to relativno male plaće, što opet otvara vrlo ozbiljno pitanje: koliko je, zapravo, i sam bošnjački vrh zainteresiran za ovakav AID? Možda se isplativijom i efikasnijom smatra metoda ukinuća jedne službe i njena zamjena rezervnom varijantom?

Jedno je posve sigurno: atentat na Jozu Leutara pokrenuo je lavinu pitanja koja moraju dobiti odgovor. Sa AID-om ili bez njega, atentatori, teroristi, mudžahedini, ekstremisti, raznorazni obavještajci i kontraobavještajci već haraju Bosnom. A to su vrste sklone prebrzom razmnožavanju. Kad pronađu pogodno tlo - zaključili su „Dani” u tekstu prije 19 godina.

Curić za „Dane” 2004. godine: Ćelo dosta zna! 

Podsjetimo, “Slobodna Bosna” je u novembru 2000. godine objavila ekskluzivnu ispovijest nestalog špijuna Sauda Curića Šoka. Ovaj visoki službenik AID-a koji je blisko sarađivao s Nedžadom Ugljenom nestao je iz Fojnice 6. februara 1997., u vrijeme kada se tvrdilo da će biti krunski svjedok odbrane Tihomira Blaškića. Za SB se Curić prisjetio jednog od svojih posljednjih susreta s Ugljenom. 

- Ugljen mi je kazao da priča s Herendom otvara neviđen skandal i da će se zemlja tresti ne zbog Herende nego zbog drugih ljudi koje je on spomenuo tokom isljeđivanja. Kazao je da, ne zaustavi li se ova priča i ne kazni li se nekoliko odgovornih ljudi, pada kompletna državna struktura predvođena Izetbegovićem i cjelokupnim Predsjedništvom BiH...

...Nakon što je razgovarao sa Herendom u bolnici i kada je saznao šta je Herenda rekao, odnosno priznao Garaliji, Ugljen je osjetio da ili će on biti ubijen ili će država pokazati odlučnost i snagu da sve to raščisti. Naravno, pokazalo se da vlast nije željela ozbiljno raščistiti ovu aferu i uslijedilo je njegovo ubistvo - izjavio je Curić u ispovijesti za SB objavljenoj 23. novembra 2000. godine.

Curić je jedan od svojih rijetkih intervjua dao i „Danima” 17. septembra 2004. godine.

- Prošlog ljeta došla mi je grupa ljudi iz Sarajeva i njima sam sve ispričao: hoće Kantonalno tužilaštvo da Nećkovog ubicu izvede pred lice pravde. I ja hoću da sperem ljagu sa svog imena. A vjerujem i da Ćelo dosta zna - ispričao je Curić za „Dane“ 2004. godine, a, kao što je već poznato, Ramiz Delalić Ćelo ubijen je tri godine kasnije.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)