Kako napreduju pregovori Makedonije i Grčke o pitanju imena te dijalog Srbije i Kosova, Bosna i Hercegovina polako, ali sigurno, postaje problem broj 1 Evropske unije. Generalni sekretar Regionalnog vijeća za saradnju (RCC) Goran Svilanović smatra da će naša zemlja u skorije vrijeme postati glavna preokupacija evropskih institucija u Briselu.
- Kada se napravi iskorak u pregovorima Atine i Skoplja u vezi s imenom te ako se u dijalogu Beograda i Prištine također postigne veći napredak, sva pažnja Evrope bit će usmjerena na Bosnu i Hercegovinu. Svi će onda pitati, a gdje ste vi - kaže Svilanović.
BiH bilježi pad od 25 posto kada se radi o stranim investicijama
S njim smo razgovarali povodom 10 godina postojanja i rada RCC-a. Nasljednik Pakta stabilnosti koji je u Sarajevu utemeljio u ljeto 1999. godine tadašnji američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton), RCC je „tiha voda“.
Ove institucije nema previše u medijima, a tim koji je okupljen oko Svilanovića je sveprisutan. Nudi rješenja, lobira, bori se za boljitak regiona.
RCC obilježava 10 godina postojanja. Šta ste uradili?
- O novcima ne mogu govoriti, da ne bih iznio neki neprecizan podatak. Nije naša suština u parama, ali mislim da smo dužni da odamo priznanje zemljama iz regiona i posebno Evropskoj uniji, jer su plasirale više desetina miliona eura u unapređenje regionalne saradnje kroz čitav niz konkretnih projekata i organizacija.
Ali, mogu govoriti o projektima koje je RCC realizirao. Najvažnija je razvojna strategija „Jugoistočna Evropa 2020“, koja nas potpuno uključuje u ono što radi EU u okviru strategije „Evropa 2020“. Ministri ekonomije iz regiona u tom su dokumentu iznijeli projekcije rasta kako svaki za sebe tako i svi zajedno kao region.
Cilj koji je tada postavljen bio je da do kraja 2020. godine imamo milion novih radnih mjesta. Na kraju 2016. broj novih radnih mjesta u regionu dosegao je 440.000 i to jeste ohrabrenje poslije katastrofalnog perioda 2008.-2010. Ali, od tog broja, 340.000 ih je u Srbiji.
BiH u tom segmentu ne stoji dobro. Uposlenost je za šest godina porasla za samo šest procenata.
Za BiH je dobro to što ima energetski miks, tj. značajno koristi obnovljive izvore energije, u čemu prednjači ispred svih u regionu. Međutim, bilježi pad od 25 posto u odnosu na cilj koji je BiH sama sebi postavila kada se radi o stranim direktnim investicijama. A investicije bi trebale biti zamajac ekonomskog rasta.
Srbija i Crna Gora, s druge strane, imaju odlične rezultate u tom segmentu, porast od 66 i 73 posto. Do polovine ove godine imat ćemo analizu i za 2017. Brojke koje sam iznio odnose se na period od 2010. do kraja 2016. godine.
Katastrofalno je da imate 39 posto ljudi koji smatraju da nikad nećete ući u EU
Ima li još nekih poruka iz istraživanja Balkan barometra?
- Osnovne poruke najnovijeg istraživanja su veliki porast optimizma poslije promjene vlade u Skoplju, značajno povećanje podrške za pridruživanje EU u Srbiji i ozbiljna depresija u BiH. Ako smijem da sudim, to je možda zbog dolazećih izbora i partijske polemike, ali sačekajmo analizu.
Ovdje imate 39 posto ljudi koji smatraju da BiH nikada neće ući u EU. To je katastrofalno! Oni nisu neprijatelji, ne kažu oni ja neću u EU, ali ne vjeruju da je to moguće, umorni su jer proces predugo traje, a promjene presporo dolaze.
Neko će reći da taj procenat i nije strašan. Kao bivši političar, ja na to gledam drugačije, vidim da imam bar trećinu ljudi koji ne vjeruju da će ikada biti dio EU. Šta ako se oni politički angažiraju da dokažu da su u pravu i ta trećina populacije krene da radi na tome da se članstvo u EU nikada ne dogodi?
To bi bio vrlo ozbiljan politički problem. Zbog toga je zaista bilo neophodno ovo što se desilo prije nekoliko dana, da Evropska unija izađe s novom strategijom za zapadni Balkan i s mapom puta, gdje kaže da je članstvo u EU možda moguće do 2025., uz ispunjavanje svih uslova. Da su izrazili spremnost i otvorenost, ali i zatražili veći angažman nas samih. Nova strategija je pozitivan signal i dobrodošla poruka i ohrabrenje koja je veoma važna.
Jedna od pozitivnih poruka Balkan barometra je i podatak da veći broj vlasnika firmi, njih 80 posto, vjeruje da su im proizvodi u rangu kvaliteta EU. Ali, tek 13 posto njih stvarno i izvozi na to tržište?! Zbog prepreka, nedostatka znanja, hrabrosti, ustvari zbog nedostatka kvaliteta.
Naš tim mladih ljudi prošle godine napravio je akcioni plan za stvaranje regionalne ekonomske zone za ovih šest balkanskih ekonomija koje žele u EU. To su premijeri u državama ovog našeg regiona snažno podržali na samitu u Trstu u julu 2017. godine.
Osnovna ideja je da iskoristimo potencijal ukrupnjavanja regionalnog tržišta
To je ono što zagovaraju Han i Vučić?
- Predsjednik Vučić je govorio o carinskoj uniji, a komesar Han o jedinstvenom tržištu. Ovo je nešto manje od toga. Osnovna ideja je da iskoristimo potencijal ukrupnjavanja regionalnog tržišta i regionalne trgovine, da bi svakoj pojedinoj zemlji i svima zajedno bilo bolje. Urađen je popis svih postojećih barijera i radi se na njihovom uklanjanju.
Napravili smo plan rada na harmonizaciji investicionih politika. To investitore veoma zanima jer nas gledaju kao cjelinu. Pojedinačno smo premali za veliki biznis. Dogovor je da se potencijalnim investitorima u regionu ponude što sličniji sistemi za ulaganje. U sklopu akcionog plana je i zajedničko promoviranje regiona stranim investitorima.
Radimo, nadalje, na tome da radna snaga može neometeno fluktuirati regionom. Svima trebaju ljekari, zubari, majstori... Sada radimo standardizaciju profesija između nas i s EU standardima, kao i na automatskom priznavanju diploma. Želimo iskoristiti Bolonju tako da onaj ko završi medicinu u Sarajevu može bez ikakve papirologije raditi u Beogradu. I obrnuto.
Ipak, ljekari radije gledaju u Berlin nego u Beograd...
- Pa jeste. Ali mi želimo pružiti šansu da se ne ide u Berlin ili negdje na Zapad, ako već postoji perspektiva ovdje, u regionu.
Ako nema rominga između Berlina i Pariza, zašto bi bilo između Sarajeva i Pariza
Bavite li se ovim famoznim ukidanjem rominga unutar regiona, kao i s državama EU?
- Tu smo prvo uradili analizu: kada bih ja svoj bh. broj koristio na isti način na koji ga koristi osoba iz Brisela, koja radi u Evropskoj komisiji, moj bi račun bio nešto više od 800 eura. A on ne plaća ni izbliza toliko. Ministri iz Beograda, Sarajeva, Podgorice i Skoplja dogovorili su se prije nekoliko godina da krenu u usaglašavanje roming tarifa između njih i da, ako se može, što prije dođe do nule.
No, pojavio se problem da u taj dogovor nisu bili uključeni telekomi i regulatori. Došlo je do sudskih sporova, u Crnoj Gori naprimjer.
Mi u RCC-u smo onda dobili zadatak da u taj proces uključimo sve zainteresirane strane. Cilj je nula u telefonskim razgovorima između nas u regionu. I već smo došli do smanjenja, u nekim oblastima i do 80 posto. Već sada je telefoniranje i surfanje telefonom u romingu između Srbije, Crne Gore i BiH cjenovno podnošljivo.
E sad, telekomi su taj gubitak u prihodima „premostili“ time što su uvećali cijene rominga prema EU. Na scenu sada stupa komesarka za digitalno tržište EU Marija Gabrijel. Ona će na samitu EU - zapadni Balkan u Sofiji 17. maja predstaviti mapu puta kojom će se i ti troškovi smanjiti s ciljem da i oni u budućnosti budu svedeni na nulu.
Telekomi nisu nimalo sretni
- Znate šta, ko su telekom provajderi u regionu? „Deutsche Telekom“ je vodeći. Izvinite, ako nema rominga između Berlina i Pariza, zašto bi morao biti između Sarajeva i Pariza, Beograda i Berlina? Moram istaći da nam operateri nisu neprijatelji u ovome. Štaviše! „Deutsche Telekom“ je za ovaj proces veoma zainteresovan i preko njih okupljamo i ostale operatere. Mi radimo na tome da prije nego što uđemo u EU postanemo dio EU u „roam like home“ području. Uz podršku Evropske komisije sve ovo što sada radi RCC dovest će nas tačno do toga.
Nema batina u Strategiji Evropske komisije
- Strategija Evropske komisije za Balkan nije koncipirana da bude neka „batina“. Nema ni potrebe za time. Na geostrateškoj karti nema praznina. Ako jedni nisu na sceni, drugi tu prazninu popune. To bi trebao biti jedan od motiva članicama EU da djeluju na ovom prostoru.
Glavni saveznici regiona, najveći prijatelji BiH na putu ka EU su komesarka Federika Mogerini (Federica Mogherini) i komesar Johanes Han (Johannes Hahn), kao i Direktorat za pridruživanje.
No, oni rade u Evropskoj komisiji, čine sve što mogu. Ali, odluke donose države članice, svaka posebno. Dakle, države koje su sada u EU daju konačnu riječ. A u ovom trenutku nisu sve one tako pozitivno raspoložene prema Balkanu.
Na nama je sada da te ljude počnemo uvjeravati da trebamo biti dio Unije, da smo kao i oni, da glasamo u međunarodnim institucijama kao i EU, da nam je BDP barem blizu njihovog prosjeka... E, tu za nas počinju problemi - kaže Svilanović i dodaje da je u ovom trenutku prosječni balkanski BDP negdje oko 36 posto od prosjeka u EU.
Region se brzo mijenja
- Prije nekoliko mjeseci imao sam sastanak u Beogradu s komandantom američke vojske u Evropi. Bez ikakve pompe. Čovjek je bio, večerali smo bez osiguranja, on govorio na velikom javnom skupu, otišao... Dan kasnije američki i srbijanski vojnici skupa su iskakali s padobranima. Ovo vam govorim zato što hoću da svi razumiju kako se region veoma brzo mijenja.
Doskora nezamislive stvari događaju se i mijenjaju našu sliku u očima Evropljana. Ali, potrebno je još puno dobrih vijesti da bismo uvjerili članice EU da smo kao oni i da zaslužujemo članstvo – ističe Svilanović.
Polovina bh. građana spremna je napustiti zemlju
- Gotovo polovina naših sugrađana spremna je u ovom trenutku napustiti svoje domove. Precizno, 44 odsto stanovnika BiH, a u regionu ukupno 39 odsto njih, sutra bi otišlo. Govorimo, dakle, i o ljudima koji su u četrdesetim godinama života, ljudima koji trebaju preuzimati pozicije i brinuti o državi. Imate premijere koji su mlađi od 40 godina.
Taj trend odlaska postaje zabrinjavajući.
Mi smo se navikli na to da studenti odu na studije u inostranstvu, pa se neki vrate, ali najveći broj ostane. Navikli smo da sirotinja ide trbuhom za kruhom.
Stanje se sada bitno pogoršava. I oni koji su došli i do 50. godine života, voljni su da idu i gledaju koje su im opcije. Dakle, radi se o ljudima koji u Sarajevu, Skoplju, Beogradu, zarađuju i do 1.000-2.000 eura mjesečno. To su sve situirane ličnosti, koje vani imaju poznanstva, koji su etablirani u svojim državama, integrirani dio društva.
Kada ih pitate zašto vi, oni kažu dosta nam ih je. To je komentar na našu političku scenu, na naše zdravstvo, naš saobraćaj, pravosuđe itd. Suština njihovog nezadovoljstva je u (ne)funkcioniranju pravne države, u želji da žive u uređenoj zemlji jer im je neuređenosti preko glave.
Podaci koje iznosim rezultat su najnovijeg istraživanja Balkan barometra koje je urađeno u posljednjoj nedjelji novembra i početkom decembra 2017. Još nigdje nisu objavljeni, ovo vam iznosim ekskluzivno za „Avaz”. Obrada rezultata i puna analiza bit će predstavljena u Briselu kasnije ove godine.
